Haag oslobodio Sefera Halilovića: 25 godina od zločina nad Hrvatima Grabovice kojeg je počinila vojska koja nije ubijala civile, a ni imala zapovjednike

Haag oslobodio Sefera Halilovića: 25 godina od zločina nad Hrvatima Grabovice kojeg je počinila vojska koja nije ubijala civile, a ni imala zapovjednike

U selu Grabovica nadomak Jablanice s 8. na 9. rujna 1993. godine postrojbe sarajevskog 1. korpusa tzv. Armije BiH svirepo su ubile 33 hrvatska civila.

Haaški tribunal pravomoćno je kaznene odgovornosti oslobodio načelnika Glavnog stožera tzv. ABiH, Sefera Halilovića, kreatora napadne operacije "Neretva 93" u okviru koje je masakr u Grabovici i počinjen. Pred domaćim sudovima u BiH odgovarali su tek petorica bivših pripadnika tzv. Armije BiH i to za pojedinačna ubojstva, ali nitko za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i(li) po zapovjednog odgovornosti. Još uvijek se traga za tijelima 16 ubijenih Hrvata Grabovica za koja se pretpostavlja da su bačena u rijeku Neretvu.

Zločin u selu Grabovica nadomak Jablanice gdje su 33 Hrvata svirepo ubijena s 8. na 9. rujna 1993. godine još je jedan u nizu zločina tzv. Armije BiH za kojeg je Haaški tribunal oslobodio odgovorne po zapovjednoj liniji. 

Najmlađa žrtva masakra tzv. Armije BiH bila je Mladenka Zadro, četverogodišnja djevojčica, a najstarija, Marko Marić, 87-godišnjak.  

Zločin u selu Grabovica dogodio se unutar napadne operacije tzv. Armije BiH pod nazivom „Neretva 93.“ čiji je konačni cilj bio izlazak na Jadransko more – jedan od ranije iznesenih političkih ciljeva bošnjačko-muslimanskog rukovodstva ratnih devedesetih godina. 

Selo Grabovica, nadomak Jablanice, nalazilo se tada duboko unutar teritorija koje je kontrolirala  tzv. Armija BiH. Početkom svibnja 1993. godine pripadnici bošnjačko-muslimanske vojske su ga osvojili, a do rujna 1993. godine, u njemu su boravili nekolicina hrvatskih civila i bošnjačke izbjeglice iz drugih krajeva BiH. 

Haaško tužiteljstvo je u postupku protiv Sefera Halilovića, načelnika Glavnog stožera tzv. Armije BiH, tvrdilo kako je on izdao naređenja da se vojnici 9. motorizirane i 10. brdske brigade iz sarajevskog 1. korpusa upute u Jablanicu kako bi doprinijeli  napadnoj operaciji „Neretva 93“.  

To isto Tužiteljstvo također je tvrdilo kako su pripadnici spomenutih postrojbi bili Glavnom stožeru tzv. Armije BiH od ranije poznati po zločinačkoj i kriminalnoj reputaciji.  

Tim postrojbama zapovijedali su Zulfikar Ališpago i Ramiz Delalić Ćelo. 

Zapovjednik 1. korpusa tzv. Armije BiH, Vahid Karavelić, pred Haaškim je tribunalom govorio kako mu je od ranije, dakle prije zločina u Grabovici, poznato kriminalno ponašanje vojnika koji u to selo poslani, ali da mu nikada nije palo napamet da bi oni mogli izvršiti zlodjela nad civilima u Grabovici.  

Sam Karić im je, prema navodima optužnice, rekao da se hrvatskih civila u tom selu riješe po kratkom postupku i zauzmu njihove kuće, a tijela bace u Neretvu. Karić je kasnije govorio i kako nije mislio da će to doslovno shvatiti nego da su to bile riječi „bodrenja za akciju“.
Ipak, Delalićevi i Ališpagini vojnici počinili su masakr nad 33 Hrvata u Grabovici, a Haaški je tribunal Sefera Halilovića pravomoćno oslobodio kaznene odgovornosti za taj zločin. 

U Grabovici su ubijeni: 

1. Pero ČULJAK, sin Mijata, rođen 15. studenog 1913.
2. Matija ČULJAK, supruga Pere, rođena 17.svibnja 1917.
3. Cvitan LOVRIĆ, sin Tadije, rođen 11. listopada 1936.
4. Jela LOVRIĆ, supruga Cvitana, rođena 20.studenog 1940.
5. Mara MANDIĆ, supruga Tome, rođena 1912.
6. Ivan MANDIĆ, sin Marka, rođen 15.  srpnja  1935.
7. Ilka MILETIĆ, kći Ilije, rođena 20. siječnja 1926.
8. Anica PRANJIĆ, supruga Ivana, rođena 7. veljače 1914.
9. Franjo RAVLIĆ, sin Stjepana, rođen 17. svibnja 1918.
10. Ivan ŠARIĆ, sin Pere, rođen 13. kolovoza  1939.
11. Pero MARIĆ, sin Ilije, rođen 27. rujna  1914.
12. Dragica MARIĆ, supruga Pere, rođena 21. rujna 1914.
13. Josip BREKALO, sin Ivana, rođen 29. srpnja 1939.
14. Luca BREKALO, supruga Josipa, rođena 14.rujna 1939.
15. Andrija DREŽNJAK, sin Tome, rođen 23. veljače 1921.
16. Mara DREŽNJAK, kći Andrije, rođena 21. travnja 1921.
17. Dragica DREŽNJAK, kći Andrije, rođena 25. studenog  1953.
18. Ilka MARIĆ, kći Šimuna, rođena 20. siječnja  1921.
19. Ruža MARIĆ, kći Šimuna, rođena 17. veljače 1956.
20. Martin MARIĆ, sin Blaža, rođen 7. kolovoza 1911.
21. Marinko MARIĆ, sin Martina, rođen 6. siječnja 1941.
22. Luca MARIĆ, supruga Marinka, rođena 25. novembra 1944.
23. Marko MARIĆ, sin Ante, rođen 28. veljače 1906.
24. Matija MARIĆ, supruga Marka, rođena 14. studenog  1907.
25. Ruža MARIĆ, kći Mije, rođena 13. travnja 1935.
26. Ivan ZADRO, sin Andrije, rođen 28. ožujka 1924.
27. Matija ZADRO, supruga Ivana, rođena 23. rujna 1923.
28. Mladen ZADRO, sin Ivana, rođen 18. srpnja 1956.
29. Ljubica ZADRO, supruga Mladena, rođena 8. lipnja 1956.
30. Mladenka ZADRO, kći Mladena, rođena 13. kolovoza 1989.
31. Živko DREŽNJAK, sin Blaža, rođen 29. kolovoza 1933.
32. Ljuba DREŽNJAK, supruga Živka, rođena 15. svibnja 1932.
33. Jozo IŠTUK, sin Ante, rođen 16. travnja 930.

Svirepa ubojstva 

Pero Marić ustrijeljen je dok je sjedio za stolom u obiteljskoj kući.  Ljubica Zadro je u naručju nosila četverogodišnju kćer Mladenku. Obje su ubijene.  Jozo Brekalo bio je razapet na križ nakon čega mu je glava odsječena i nabijena na kolac. Luca Brekalo je fizički zlostavljanja i mučena da bi na kraju bila živa zapaljena. Pero Marić je zaklan. Ivan Šarić ubijen je pred suprugom Ljubicom koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena. Ljubica Šarić je po izlasku iz logora u Jablanici i dolasku u Mostar, izvršila samoubojstvu. Goran i Zoran Zadro, sinovi Ljubice Zadro i braća Mladenke, su čudom preživjeli. Tog 9. rujna 1993. u poslijepodnevnim satima u rodnom su selu zatekli pet mrtvih tijela iz svoje obitelji i leševe dotadašnjih susjeda. 

U Grabovici je  s 8. na 9. rujna 1993. godine ubijeno 17 žena. 

Karićeva zapovijed izvršena: Tijela bačena u Neretvu, 16 ni do danas nije pronađeno 

Ni 25 godina nakon zločina, 16 tijela nije pronađeno. Pretpostavlja se da su bačena u Neretvu ili u akumulacijsko jezero HE Salakovac. 
Prema haaškoj optužnici protiv Sefera Halilovića, Vehbija Karić je kao član Inspekcijskog tima za realizaciju „Neretve 93.“ Delalićevim vojnicima rekao da hrvatskim civilima presude po kratkom postupku i bace ih u Neretvu ako im ne dopuste da se smjeste u njihove kuće.  
Karić i Halilović su prema optužnici bili u Grabovici, a Kariću su se vojnici dan ranije žalili kako ih Hrvati ne puštaju u svoje kuće. Haaška optužnica navodi kako je „Karić verbalno i gestikulacijom pokazao da se Hrvatima presudi po kratkom postupku i baci ih se u Neretvu ako ne budu surađivali“. Što je i učinjeno.

Nakon pokolja, 9. rujna 1993. godine,  Neretvom su plutali neki od leševa ubijenih Hrvata.  Prema optužnici, Delalić je naredio da se leševi ubijenih Hrvata sakriju, neki su spaljeni, a neke su domaći vojnici iz Zulfikarove postrojbe odvezli kamiona leševe.   Iz dokumentacije Haaškog tribunala vidljivo je kako su za zločin u Grabovici znali svi nadređeni zapovjednici, kao i bošnjački politički vrh u tom vremenu. 

Pravomoćna presuda Haaga protiv Halilovića: Nije imao efektivnu kontrolu nad postrojbama u Grabovici 

Međutim, Haaški tribunal oslobodio je Sefera Halilović,  načelnika Glavnog stožera tzv. Armije BiH kaznene odgovornosti za ovaj zločin uz obrazloženju kako nije imao efektivnu kontrolu na postrojbama tzv. Armije BiH koje su počinile zločin. 

„Tužiteljstvo nije izvan razumne sumnje dokazalo da je Halilović 'de jure' i 'de facto' zapovijedao operacijom Armije BiH Neretva '93, niti da je imao efektivnu kontrolu nad jedinicama Armije BiH koje su počinile zločine u Grabovici i Uzdolu. Stoga vijeće zaključuje da Halilović nije odgovoran za ubojstva počinjena u Grabovici i Uzdolu. Vijeće donosi odluku da optuženi Sefer Halilović nije kriv i stog se oslobađa optužbe za ubojstvo kao kršenje ratnog prva i običaja", navedeno je tada. 

Tijekom 2005. godine Haaško je tužiteljstvo ponijelo prijedlog da se optužnica protiv zapovjednika Glavnog stožera tzv. Armije BiH, generala Rasima Delića proširi i na Grabovicu i Uzdol, što nikada nije učinjeno. Delić je  osuđen na tri godine zatvorske kazne zbog kršenja Ženevskih konvencija i običaja ratovanja nad srpskim civilima na Vozući kod Zavidovića. 

Pravosuđe u BiH: Petorica bivših pripadnika tzv. Armije BiH odgovarala za pojedinačne zločine ubojstva 

Za zločin u Grabovici do sada su na domaćim sudovima osuđena petorica bivših pripadnika tzv. Armije BiH i to za pojedinačne zločine ubojstva. 

Enesa Šakraka Županijski sud u Sarajevu osudio je na 10 godina zbog ubojstva Ljubice i Mladenke Zadro, a Mustafu Hotu na 9 godina zbog ubojstva Pere i Dragice Marić. Županijski sud u Mostaru osudio je na po 13 godina zatvorske kazne -  Nihada Vlahovljaka, Harisa Rajkića i Seada Karagića zbog ubojstva troje članova obitelji  Zadro i to Ivana, Matije i Mladena.

Izvor: Dnevnik.ba

na vrh članka