Elis Lovrić i Auguste novim albumima potvrđuju koliko je jaka ženska pop-scena

Elis Lovrić i Auguste novim albumima potvrđuju koliko je jaka ženska pop-scena

Nekoliko novih albuma ženskih autorica koji su se pojavili na domaćem tržištu zadnjih mjeseci i tjedana naizgled sramežljivo i povučeno, ali zapravo vrlo jasno svjedoče o tome koliko je jaka domaća autorska ženska pop-scena.

Dapače, u danima odlaska Arethe Franklin, kad mnoge pjevačice kod nas pokušavaju pjevati, kako sam to davno nazvao, soul bez duše i R’n’B bez ritma i bluesa, pokazuje se da je domaći blues negdje drugdje, trenutačno možda u Istri, i u nekim drugim žanrovima u kojima talentirane autorice ne prepisuju na silu mehanički “vanjske” predodžbe o tome “kako se pjeva”, nego rade glazbu kojoj daju vlastiti sadržaj i duh. U slučaju zagrebačkih Augusti i njihova drugog albuma “Daleko od svega” radi se o odličnom suvremenom popu, dok istarski akcent i etnografsku tradiciju sofisticiranim autorskim pristupom i odličnim pjesmama “obrađuje” i dorađuje sjajna Labinjanka Elis Lovrić na svom prvom albumu “Merika”.

Izvorni dijalekt kojim pjeva talentirana Elis Lovrić možda nećete sasvim razumjeti dok je slušate, ali ni to vas neće spriječiti da vas osvoje melodične, izvrsne pjesme koje se redaju pred vašim ušima. Najveća vrijednost “Merike” upravo je autorski rukopis i sjajan vokal Elis Lovrić koji joj dopuštaju da s lakoćom kroz vlastite pjesme spaja naizgled različite utjecaje. Ima tu i talijanske kancone i keltskog folklora, najviše lokalne melodike, ali je sve skupa isporučeno bez suvišne filozofije, prije svega prijemčivim pjesmama koje su podjednako i radiofonične za publiku i kvalitetne za opetovano kućno slušanje.

Jer, baš “ponavljanjem” “Merike” u kućnim uvjetima ulovit ćete sve finese odlične ploče koja je nedavno dobila i svoje inozemno izdanje. Lovrić ju je, naime, otpjevala na portugalskom jeziku i objavila u Brazilu, s nekim pjesmama koje će se naći na njezinu idućem domaćem albumu, a upravo to potvrđuje da se radi o glazbi koja, iako uglavljena u lokalni kontekst i podneblje, korespondira sa svijetom. Jer, etnoglazba s raznih strana ima puno toga zajedničkoga, slušajući Gustafe niste daleko od tex-mexa, pa i Elis Lovrić svojom izvedbom zahvaća mnoge glazbene “bazene”.

Čak ni naizgled skromni inventar instrumenata u primjerenoj, asketskoj produkciji Mateja Zeca, s Lovrić na vokalima, gitarama, usnom harmonikom te s povremenim dodacima klavira, čela i udaraljki, neće vas pripremiti na daleko jači i sveobuhvatniji dojam koji “Merika” ostavlja na slušatelja kad ga “zgrabi”. “Merika” se sluša i ulazi u uho “na slamku”, radi se o primjeru kako glazba može biti emocionalni vodič i majstorska škola pisanja dobre glazbe, ali one s neupitnim kvalitetama koje ne sprečavaju izravan put i do publike i do kritičara.

Dapače, otići ću korak dalje i napisati da je po vezivanju pop-senzibiliteta i jakih melodija na tragu talijanske radiofoničnosti i lokalnog dijalekta Elis Lovrić ženski pandan Gibonniju u njegovim “tišim” trenucima i pjesmama. Uglavnom, emotivna katarza i jak autorski rukopis Elis Lovrić osiguravaju joj zanimljivu budućnost u kojoj su pred njom mnoge opcije, samo je pitanje koji će put odabrati. Duet Auguste Ivane Lulić i Gordane Marković drugim albumom “Daleko od svega” pokazuje da su uz Maju Posavec i Meritas ponajbolje domaće ime autorskog ženskog pop-pisma. Sposobne napisati zanimljive pjesme, Auguste usprkos nazivu albuma zapravo uopće nisu daleko od svega, barem ako gledamo svjetsku pop-scenu.

Baš suprotno, Auguste su još od prvog albuma “Sve što je nekada bilo važno” jasno naznačile da su nove domaće predstavnice ženskog popa kakav je uobičajen i uspješan svuda u svijetu. Nažalost, ne i kod nas. Ne samo da njihov novi, ovaj put bendovski snimljen album, korespondira s pop-trendovima – kako glazbom, produkcijom i aranžmanima koji ih smještaju negdje prema inteligentnom indie popu – nego se radi o glazbi koja uz pedantno posloženu svirku donosi i tekstove koji nekog vraga govore.

Doduše, možda malo presuptilno za domaće tržište sklono velikim i praznim gestama, ali to nije problem Augusti, nego tržišta. No devet pjesama na albumu “Daleko od svega” po melodijama i vokalima Ivane i Gordane imaju daleko veći tržišni i radijski potencijal jer, da pjevaju na engleskom jeziku, vrtjeli bi ih kao lude, i to u svijetu.

Sa stalnim producentom Tomislavom Franjom Šuškom, inače članom Vatre i sposobnim glazbenikom/producentom koji u vlastitom tonskom studiju okuplja različite domaće glazbenike i radi na sve više zanimljivih projekata, Auguste su već ostvarile prirodnu simbiozu koja je ovaj put otišla korak dalje.

U tonskom studiju svi zajedno izvukli su puno iz novih pjesama izvedenih u rasponu od bendovske svirke do introspektivnih tema s ugođajnom pratnjom violončela i klavira, ili efektnim korištenjem raznih udaraljki, mandoline i harmonike. No prije svega tu je prepoznatljivo dvoglasje Gordane i Ivane koje čini ključni dio privlačnosti dueta koji je uz ranije zgoditke Jelene Radan, Meritas, Maje Posavec i sada Elis Lovrić vrh domaće pop-glazbe.

Izvor: Večernji list

na vrh članka