Logo
Ispiši ovu stranicu

Nerealizirani izumi pokojnog Vinka Vujevića Čerčila: Hvatanje groma u specijalnu bateriju

Nerealizirani izumi pokojnog Vinka Vujevića Čerčila: Hvatanje groma u specijalnu bateriju

U nedjelju, 2. studenog 2014. godine, na Dušni dan, kasno navečer u 80.-oj godini života, nakon kraće bolesti, preminuo je Vinko Vujević – Čerčil iz sela Grab u općini Ljubuški. Sahranjen je 4. studenog na mjesnom groblju Blace u Grabu.

Čerčil je bio svestran čovjek, pa je tako kroz život često mijenjao zanimanja i interese. Bio je privatni poduzetnik, ugostitelj, trgovac, poljodjelac, pjesnik, povjesničar, numizmatičar, sakupljač narodnog blaga, političar, lovac i inovator.

O njemu i njegovih «sedam čuda» koje je sagradio pokraj svoje kuće, pisali su gotovo svi listovi s prostora bivše Jugoslavije.  Razlog što o njemu ponovo pišemo su njegovi izumi i inovacije koje za života nije prezentirao široj javnosti, niti patentirao kod odgovarajućih institucija. Nedostatak vremena i financija, dok je bio živ, onemogućili su ga, kako je tvrdio, da svoj znanstvenoistraživački program, kojim je obuhvaćeno nekoliko novih izuma i nekoliko ideja na poboljšanju već postojećih programa, prezentira znanstvenicima s Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu. Želja mu je bila sa svojim idejama i inovacijama izaći pred te vrhunske stručnjake, te pred njima, onako školski, s kredom u ruci, crtati na ploči i objašnjavati svoje ideje i naravno čuti njihovo mišljenje. Ukoliko bi se oni pozitivno izrazili o njegovim inovacijama spreman ih je bio ponuditi odgovarajućim zainteresiranim tvrtkama ne tražeći za sebe novac. Važna mu je, govorio je tada, dobrobit naroda. Tako nam je pričao pokojni Čerčil, a mi ćemo u idućem razdoblju, «ekskluzivno», objaviti samo neke od Čerčilovih ideja i izuma.

Posljednji, četvrti,  izum pokojnog Čerčila koji ćemo objaviti u ovoj seriji je „Hvatanje groma u specijalnu bateriju“.

Pročitajte što je o tome svojedobno zapisao pokojni Čerčil.


HVATANJE GROMA U SPECIJALNU BATERIJU

Još 1982. godine, prateći prirodu, nebo, munju i udarac groma u razne predmete, kuće, krstove pšenice, stado konja, krdo goveda i slične stvari došao sam na ideju da bi mogao uhvatiti grom u specijalnu bateriju. Najviše me je zanimao udarac groma u šumu, odnosno stablo, i što se događa poslije zaustavljanja oluje. Posebno moje interesovanje izazvala su tri slučaja. U dva slučaja osobe su preživjele udar groma hvatanjem za mokro drvo. U jednom slučaju je bila muška, a u jednom ženska osoba. U oba slučaja osobe su nakon udarca groma padale na zemlju kao pokošene ali ih je spasila kontra sila iz drveta i zemlje kao prirodne baterije. U trećem slučaju grom je u jednom ljubuškom selu udario u kostilu. Munja je bila jačeg intenziteta i kostilu rascijepila na dva dijela, od vrha do zemlje. Poslije dva sata, kad je kiša prestala i kad se nebo razvedrilo, ljudi su došli vidjeti što se desilo. Dok ostali promatraju jedan muškarac prilazi kostili i rukom pokazuje što se desilo. Objašnjavajući hvata se rukama za rascijepljenu kostilu i prema pričanju očevidaca gotovo da je prije odbačen od kostile nego što ju je dodirnuo. Ostao je na mjestu mrtav. I ova treća  priča me nagoni na razmišljanje o gromu i munji i čovjekovu poginuću. Zaključio sam – i majka priroda je vrsta baterije. Došao sam do zaključka da bi trebali izvršiti pokus na onome mjestu gdje munja češće udara. Na uzvisini gdje često udara grom trebalo bi napraviti bazen na kvadrat 30 sa 30 metara i tri metra dubok. Kao izolacija koristilo bi se olovo debeline 5 cm i majka priroda zemlja. Rupu napuniti sa pijeskom a kroz pijesak postaviti bakrene žice sa podnožja bazena. Žice postepeno izmotati tri puta i završiti treći krug na jednoj olovnoj kugli koja bi morala imati prečnik 90 cm. Kugla mora biti šuplja. Isto bi morala biti debela 3-4 cm. Na njoj bi trebalo biti 99 rupica presjeka 2 mm. Gromobran bi trebalo postaviti na jedan kut bazena odakle bi kroz čitav bazen bila postavljena jedna žica. Od gromobrana, na udaljenosti dva metra, prema masi bazena, trebalo bi napraviti prekid između žica u dužini od 50 cm. Drugi prekid u drugome krugu 25 cm i u trećemu krugu 5 cm. Sa druge strane bazena napraviti izvod iz bazena odnosno baterije u vidu minusa a do njega drugi u vidu plusa. Poslije udara groma pokušati koristiti struju. Ako ovaj pokus slučajno ne uspije i negdje munja probije onda napraviti bazen površine 100 puta 100 metara i dubine 5 metara, te staviti deblje olovo. Umjesto tri postaviti pet krugova bakrene žice odnosno provodnika struje. Princip uključenja isti. To bi od prilike po mom shvaćanju bila najjeftinija struja na svijetu.  

Drago Vukojević/Radio Ljubuški

Sva prava pridržana © www.radioljubuski.ba 2017. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!