1875. Sukobi i napadi kod Bune i Ljubuskog

1875. Sukobi i napadi kod Bune i Ljubuskog

Metković, 12. srpnja u 11 sati 30 časova pred podne.

Turci kod Bune ubiše hrišćanina Jozu Djebu i Antu Barišića. Kod Stolca ubiše Šimu Mandrapa i Peru Ivankovića. Kod Ljubuškoga silom nasrnuše na mirne kršćane: četrdeset ih povezaše i u zatvor metnuše. Hrišćani Brotnja i sva sela okolo Ljubuškoga skočili na oružja.
Hrišćanluku je malo oružja i džebane. Velik sukob ne dalek.

Metković, 13. srpnja u 11 sati pred podne.

Turci iznenada navališe na ustaše kod Krekova blizu Nevesinja. Poslie krvavog sukoba ustaše potjeraše Turke, ubivši Ali-agu Cigića iz Tanoviča, ranivši Sali-agu Forta-Krkserdara, i ostalih šestdeset Turaka. Govorka se, daje i Selim-paša ranjen. Očekiva se novi sukob.

Vrgorac, 13. srpnja u 4 sata po podne.

Danomice se razplamćiva hercegovačka buna uzduž sve naše krajine. Kršćanstvo je na oružiu! Dobili su ustaše dvie crvenbiele zastave, pod kojima kliču: živio hrvatski kralj Franjo, Josip prvi! Kršćani, koji nemogu podnositi zalume turske, prebjegli su na stotine u Dalmaciju. Dalmatinski rođoljnli otvorili su jur podpisivanje za te nevoljnike, da od gladi neskapaju. Austrija je na dalmatinsku granicu poslala dva bataljuna pod Jovanovićem, da paze i straže, da tko na ovu stranu neprenese pobunu. Crnagora vazda još šuti, niti odaje glasa za svoju jadnu braću. Uztraiu li hercegovački Hrvati proti sili turskoj, neće jih minuti pomoć crnogorske braće, a možda i koje vlasti. Buna se razprostirei Turska šalje uviek nove čete.

 

Primorac, 17. srpnja 1875.
na vrh članka