1895. - Kako su Ljubušaci tamanili skakavce?

1895. - Kako su Ljubušaci tamanili skakavce?

Ljetos, gdje usjevi po kotaru ljubuškom dosta stradaše od skakavaca, sjetih se obicaja, kako bi za prijašnje otomanske vlade tamanili ove zareznike, koji bi, kako mi pripovijedaše pouzdani ljudi, kad i kad uništili usjeve i zelenje u takoj mjeri, da se narod patio svakom nevoljom, dapace i gladi.

Kad bi se pojavili skakavci u velikom broju, podigli bi se prvi ljudi iz onog kraja i javili vlasti tu nezgodu. Vlast bi onda raspisala na svaku kucu, odnosno mušku osobu, po koliki kvantum tijeh zareznika mora ubiti i uništiti.

Cesto put se dogodilo, da bi koji kucni starješina morao po više oka ubiti tijeh skodljivaca. Od te lovine, koliko valja pojedincu uloviti, minimum je bio 100 drama ili jedna litra. Na ovu bi se lovinu obicno zorom odilazilo, pa bi trajala do samog zahoda sunca. Svaki lovdžija morao je, ako ne ce da gladuje ili da šta drugog trpi -uzeti sa sobom nužnu hranu te o svom trošku klipati po polju i te poljske dušmane tamaniti, kupiti i slagati na jednu rpu.

Pod vecer, iza kako bi preosjenilo (zašlo) sunce, zašao bi knez, muktar ili koji drugi službenik od jednog do drugog lovca, pred kojima su bile naslagane rpe poubijanih skakavaca, te bi na „tahmina" (po prilici) odsjekao da je udovoljeno propisanoj kolicinn, na što bi jednog po jednog od tijeh lovdžija i gondzaija kuci otpuštao.

U lov na skakavce nije se išlo s puškama ili drugim oružjem, kao što su to nekoc, kad su prvi put pošli, Buhovcani (selo u Hercegovini) radili, pa im se i danas izmedju ostalih njihovih donkižotskih osobina i u tome smiju i rugaju.

Obicno bi se u lov na skakavce išlo s kitnastim, velikim, gustim — granama, pa i s gunjcima (vrsta haljine) ili drugim kakvim od rema (drolja) napravljenim spravama. Premda je ono bila prilicno neugodna ekspedicija, gdje se mora po cijeli bogoviti dan pa suncanoj pripeci po polju skitati i glavinjati, to ipak uza sve to nije ni tefericevanja manjkalo, ili kako bi to od prilike starina Homir rekao „zadružnog veselja".

Lovci bi se i gondžije jedan za drugim po polju naganjali, taman možda košto nekoc Ahajci i Trojanci, dakako, ako smijemo tu komparaciju izreci, s vrlo neznatnom iznimkom. Ali lov na skakavce imao je katkad i svoju zlu stranu, jer bi se cesto izrodile tužbe zbog raspisa ovog zacudnog nameta, a bilo je i slucajeva, da bi se u ovom lovu na skakavce poinadila i pobila susjedna sela, pošto bi lovdžije, da prikupe odredjenu kolicinu skakavaca, ulazili kad i kad i u podrucje drugog sela.

 

Autori: I.ZOVKO
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, 01.07.1895

 

na vrh članka