1902. Izvještaj o smrti Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka

1902. Izvještaj o smrti Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka

UMRLI I NESREĆE

Mehmed beg Kapetanović Ljubušak. Dne 38. srpnja umro je naglom smrću bivši sarajevski načelnik Mehmed beg Kapetanović Ljubušak, ovaj zaslužni sin kršne Hercegovine, Pokojni Mehmed beg Kapetanović rodio se je godine 1839 na svojem obiteljskom dobru Vitina kod Ljubuškoga u Hercegovini (ili 1355 godine po Hezdri). Porieklom je iz ugledne stare plemićke porodice.

Prvu naobrazbu primao je Mehmed beg u rezdiji u Mostaru, gdje je učio arabski, perzijski i turski, a dalje ga je naobrazivao poznati Mehmed efendija Krelić.

U 25. godini dobe stupio je u državnu službu, te bijaše najprije kajmakam u Stolcu, kašnje u Ljubuškom, Foči i Trebinju.

Sultan ga je odlikovao tada redom medždije III reda.

Kada je godine 1876 buknuo ustanak, ostavio je javnu službu, te se nastanio u Sarajevu i oženio kćer glasovitog Mustafe paše Babića.

Godine 1877 imenovao ga je sultan Članom povjerenstva, kojemu je predsjedao carski povjerenik Hajdar efendija, te kojem je bila zadaća provesti u Bosni po grofa Andrassvu predložene reforme. Iste godine imenovala ga je tadašnja vlada bosanskoga vilajeta pod Marbar Ahmed pašom načelnikom Sarajeva; odmah za tim odposlalo ga je pučanstvo bosanske priestolntce u turski parlamenat u Carigradu, što ga je sazvao veliki vezir Mikad paša.

Dva mjeseca nakon njegovoga povratka iz Carigrada počela je okupacija, poslie zauzeća Sarajeva bio je Mehmed beg povodom organizacije uprave Sarajeva imenovan gradskim zastupnikom, a godine 1879 polučio je naslov vladinoga savjetnika i odlikovan je redom željezne krune III. razreda, a malo za tim konturski križ Franje Josipa.

Mehmed beg radio je i na književnom polju. Nupisao je djelce: Što misle muhamedanci u Bosni?; Spjevao je pjesmu: Boj pod Banjalukom. Pod naslovom;Narodno blago; objelodanio je obzirnu zbirku narodnih rečenica, poslovica, priča i običaja.

 

Dom i sviet, 15. kolovoza 1902.

na vrh članka