Odjeci derbija: Što prije dokazati da je HŠK ZRINJSKI, a ne "Zrinjski"

Odjeci derbija: Što prije dokazati da je HŠK ZRINJSKI, a ne "Zrinjski"

Jutro nakon gradskog derbija odigranog sinoć na stadionu FK Velež nije nimalo lako biti navijačem HŠK Zrinjski. Plemići su progutali drugu uzastopnu knedlu u gradskim derbijima, koji su posljednjih godina, nekako poslovično pripadali šesterostrukom prvaku Bosne i Hercegovine.


AU: B.B.

Već se u utakmici kojom je otvorena nova sezona, protiv sarajevskog Olimpika, vidjelo da nešto ne štima u igri Plemića. Sinoć je sve to ogoljeno i raskrinkano u utakmici protiv najljućeg rivala. Trener Zrinjskog Mladen Žižović je na pressu poslije utakmice svu odgovornost preuzeo na sebe, posipajući se pepelom i čestitajući Veležu na zasluženoj pobjedi. No opći je dojam da krivica nije samo njegova. Sinoćnji pristup derbiju, kod dosta igrača Zrinjskog, bio je blago rečeno - problematičan.

Bilo je tu tragičnih poteza, bilo je tu šetnje, nonšalancije, da ne uporabimo riječ - prepotencije. Sve je to na kraju eskaliralo porazom, ali i produženjem agonije po povratku na stadion pod Bijelim Brijegom. Najvatrenije pristalice Zrinjskog, popularni Ultrasi, raspoznali su sve ovo iznad napisano. Oni su nakon utakmice u Vrapčićima igračima i stručnom stožeru Plemića jasno poručili kako se ovakav pristup neće tolerirati. Jer poraz kao poraz nije problem. Bitan je način na koji je taj poraz došao. Beskrvno i bez želje, Velež je upravo na taj motiv i veliku želju ostvario ovu pobjedu.

Pa se nakon svega moramo upitati, zar derbi s najljućim rivalom nije sam po sebi dovoljan motiv? Mladen Žižović nije neiskusan trener. U proteklih nekoliko godina je od bijeljinskog Radnika napravio respektabilan tim kojeg na terenu protiv sebe ne vole vidjeti najjači timovi Bosne i Hercegovine. Njegov izbor za trenera Plemića bio je više nego logičan. Kvalitetan stručnjak, nesporna igračka legenda Zrinjskog, svi preduvjeti za dobar spoj su tu. No, popularni Žiža će se morati brže prilagoditi da sjedi na klupi tima čije su ambicije najviše. I da ima tim s velikim izborom nogometaša, te da tu ima i onih mlađih za kojima može posegnuti, onih za koje zna da će barem izgoriti na terenu od želje. Želje koja je sinoć itekako izostala na terenu.

Svjedočili smo još jednoj tragičnoj partiji Filipa Arežine koji je po treći put vratio na Bijeli Brijeg s epitetom velikog pojačanja. No Filip zasada nije ni "P", a kamoli pojačanje. Teške riječi usmjerene s terasa mostarskih kafića usmjerene su sinoć bile i na adrese Damira Zlomislića, Tomislava Barbarića, Almira Bekića, Miloša Filipovića... s pravom ili ne, neka prosude oni koji su gledali utakmicu sinoć. Nemanja Bilbija se trudio, ali očigledno je sva obrambena filozofija Feđe Dudića bila usmjerena k tome kako zaustaviti najboljeg igrača Zrinjskog. I koliko god bilo teško, mora mu se priznati da je uspio. Šteta nenaplaćenog ogromnog srca Slobe Jakovljevića i partije Marija Tičinovića koji je pokazao da će u nastavku biti jedan od stubova igre Zrinjskog.

Plakanja za prolivenim mlijekom nema, novi ispit pred mostarskim klubom već je u srijedu kada pod Bijeli Brijeg dolazi upravo klub koji je Žižovića napravio odličnim trenerom i od kojeg je Žižović napravio respektabilan tim. Idealna je prilika za igrače da pokažu kako je gradski derbi bio samo loš dan i da ostave srce i dušu na travnjaku stadiona pod Bijelim Brijegom. Želljezničar, Borac i Široki imaju već stopostotne učinke, novi kiks Zrinjskog i njihovi eventualni uspjesi stavit će mostarski tim već u samom startu u podređen položaj. Na pressu uoči Veleža se čulo "Pokazat ćemo da smo mi Zrinjski, najuspješniji nogometni kolektiv od osnutka zajedničke lige". Ne bi bilo zgoreg to i dokazati.

Izvor:hrt-hr

na vrh članka