Sveti Ante Ljubuški i hercegovački raj na zemlji

Sveti Ante Ljubuški i hercegovački raj na zemlji

Ljeto je u Hercegovini.

Kalendarsko stiže za koji dan, vremensko je već odavno nastupilo. Vruće je, ali ne kako zna biti i kakvo tek očekujemo. Svi planiraju godišnje odmore, škola je završila i vrijeme je za ljepši dio godine. Postoje, međutim, dani koji u pojedinim mjestima označavaju baš tu prekretnicu, kad završavaju obveze, a počinje dugo toplo ljeto. Kad olovke zamjenjuju sladoled i bostan, a zatvorene prostore, igranje vani, najčešće negdje uz vodu. Ima jedan kraj u Hercegovini na koji imam dvije asocijacije: sveti Ante i voda. U ovoj kolumni opisujem proslavu omiljenog hercegovačkog sveca i vodene ljepote. Dobrodošli u Ljubuški!, piše u svojoj najnovijoj kolumni Marija Ćeškić.

Ljubuški je grad u zapadnoj Hercegovini, uz samu granicu s Hrvatskom. Ima najtopliju temperaturu od svih zapadnohercegovačkih gradova, a samim time i jako dobre urode voća i povrća. Ljubuški je grad u kojem, ako upališ radio, možeš hvatati talijanske radio stanice. I da, Ljubuški je poznat po dvije stvari: po svom svetom Anti i po vodenim prirodnim ljepotama. Idemo prvo malo o Anti. Hercegovci znaju reći da se sa svetim Antom ‘najlakše dogovarati’. U tome smo slični Talijanima. Sveti Ante se općenito cijeni u Hercegovini, posti se trinaest utoraka kao priprava za njegov blagdan 13. lipnja, ide se pješice na Humac, svetište svetog Ante u Ljubuškom, uglavnom proslavlja se na veliko. Ono što ja osobno ne volim u tome je taj ‘džuboks-odnos’ prema Anti. On jest najčudotvorniji svetac, ali ne volim kad se ljudi odnose prema njemu kao prema džuboksu, odnosno kad se odreknu novca u korist svetog Ante (ne bi da njemu treba novac) da bi on izmolio neku milost. Ima tako ona anegdota gdje je neka baba u Hercegovini kazala: ‘Isus je Isus, ali Ante je Ante!’. E sad, možda je dobro da se narod moli općenito, ali opet mi Hercegovci moramo i na nebu imati veze. Rekoh kako je ljubuški kraj koji je poznat po proslavi baš svetog Ante. Veliki broj hodočasnika se okupi na blagdan na misi, a nakon toga ide druženje. Djeca idu na ringišpil i kroz brojne štandove s raznoraznim igračkama i šećernom vunom, dok se oni stariji druže pod šatorima. Pitate se možda što se jede na proslavi? Imate pravo samo jednom pogađati. Janjetinu s ražnja. Nema odstupanja. Nema hercegovačke fešte bez dobre janjetine. Vrijeme je to kad se svi koji su se odselili vraćaju doma, svojim obiteljima i slave. Svetog Antu, život, uspomene iz djetinjstva. Sveti Ante okuplja obitelj i prijatelje.

Spomenuh kako ljubuški kraj obiluje vodenim ljepotama. Naime, kraj je to koji ima nekoliko slapova. Najpoznatiji su Kravice, Koćuša, Čeveljuša te, u zadnje vrijeme, kupalište Bililo koje je smješteno uz rijeku Trebižat. Naravno, najpoznatiji su slapovi Kravice. Samo prošle godine je prodano 200 tisuća ulaznica, što je za Hercegovinu ogromna cifra. Mene malo podsjećaju na hrvatske Plitvice. Predivna, netaknuta priroda, koja liječi dušu.

Sljedeći prelijepi krajolik je Koćuša, također slapovi, samo prostorno puno manji od Kravica. Također netaknuta priroda, koja pokaže svoj značaj u ljetnim danima kad temperature dosegnu i do 47 stupnjeva Celzijusa.

Tu je naravno i Čeveljuša, još jedni manji slapovi koji plijene svojom ljepotom i uz koje se čovjek odmara dušom i tijelom. Sva ova mjesta su naizgled slična, ali svako ima dušu i svako je jedinstveno na svoj način. Naravno, najviše plijene ljepotom ljeti, kad su u punoj snazi i sjaju.

Ako se nađete na svim ovim mjestima, bio bi grijeh da nešto i ne pojedete, pogotovo jer u prirodi poraste apetit. Ako mogu predložiti, na svim ovim mjestima se nudi odličan roštilj. U Hercegovini se općenito nudi jako dobar roštilj. Valjda zbog kvalitete mesa, ali i dobrog omjera začina, kao i tempirane vatre na kojoj se obrađuju. Najčešće se naručuju roštiljske miješane plate koje se sastoje od ćevapa, kobasica, pilećih fileta, svinjskih kotleta, svinjskih ražnjića, posluženi s pomfritom i grilanim povrćem. Ako uz to naručite i neku sezonsku salatu i domaći kruh, po mogućnosti da je iz domaćeg uzgoja, gozba je neupitna. I da, ne zaboravite vino. Ljeti, doduše, bolje ide s mineralnom u gemištu. Sve u svemu, odlično druženje uz domaće okuse. Prilika za zahvalnost. Svetom Anti pogotovo!

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

Autor: Marija Ćeškić
Izvor: Likaclub.eu
Foto: Ljportal.com

na vrh članka