Zdravko Mamić o prijetnjama, Svjetskom prvenstvu, Daliću…

Zdravko Mamić o prijetnjama, Svjetskom prvenstvu, Daliću…


Zdravko Mamić u intervjuu za Jutarnji list rekao je kako mu prijeti “jedan dio hrvatskog podzemlja koji želi preuzeti nogomet i prijete mi sumnjive grupacije, paravojne i parapolicijske, koje se pojavljuju u ovakvim situacijama i koje žele iskoristiti moju situaciju”.

“Bilo da me žele reketariti, bilo da me pokušaju oteti i ucjenjivati moju obitelj za otkupnu cijenu ili bi me, u suradnji s dijelovima državnog represivnog aparata, rado vidjeli u pritvoru. O tome imam direktne informacije i o tome informacije imaju i hrvatske službe koje znaju o kome se točno radi, imenom i prezimenom. Imena znaju MUP i SOA, nemojte tražiti da idem protiv svih zastava i da se ugrožavam više nego što sam sada ugrožen! Jer ovi ljudi znaju točno znaju o kome pričam. S tim ljudima imao sam konkretne razgovore, o čemu da vam još pričam? Pa pustite više te stvari! Ako sam sudjelovao u tim razgovorima, ako mi se to govorilo u lice, mojim članovima obitelji, ako sam dobivao poruke preko posrednika… Što hoćete više? Između ostalog, to ima i veze s onim pokušajem atentata na mene”, dodaje.

Što kaže na uspjeh na Svjetskom prvenstvu?

“Bit ću jako konkretan. Mojoj sreći nije bilo kraja. Bio sam sretan k’o prasac. To je kao da svoje dijete gledate kako raste, kako završava škole i postiže najveće rezultate. Nema nikakve dvojbe da sam ja s mnoštvom volontera i sa Zorislavom Srebrićem, koji 60 godina gine za reprezentaciju, najzaslužniji za ovaj uspjeh. Bila je predivna atmosfera ovdje, šampanjci i vina su u potocima išli, bilo je i pjesme. No isto tako bio sam na momente tužan. Bio sam tužan jer, bez lažne skromnosti, pridonio sam tom rezultatu i veselju naroda, i nisam bio tamo na licu mjesta, gdje mi je bilo mjesto. A tamo su bili svi oni koji su rušili reprezentaciju, Dinamo i mene osobno. Ipak prevladala je sreća u odnosu na tugu”, dodao je.

Rekao je kako ga smeta jer ga nijedan igrač nije nazvao nakon uspjeha.

“Pitajte Lovrena. Dinamo ga je doveo kada je bio u statusu izbjeglice. Jedva su se prehranjivali, njegovi roditelji i dvojica sinova. Roditelji, koji su za mene istinski heroji, svaki dan su ih vozili u Zagreb iz Karlovca. Pa tu je i Ćorluka, koji je isto bio izbjeglica. Kovačića sam oteo Linzu iz Austrije. Vrsaljko je imao tešku situaciju u zaleđu Zadra. Sa svima njima ja sam se sreo kada sam bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne samo u nogometu, nego uopće. Prigrlio sam ih kao vlastitu djecu. I sada kad ih gledam, meni je sve to fascinantno. Kako su oni splašeni, uplašeni. Siguran sam. Pa oni su čestiti ljudi, pošteni momci, jer da nisu, ne bi napravili velike karijere. Za to treba poštenje, karakter, odricanje. Meni je to nestvarno. Recimo, da sam ja na njihovom mjestu, ja bih jurišao protiv cijelog svijeta. Meni je nenormalno da Modrićevi roditelji ne sazovu press konferenciju i pred cijelim svijetom kažu: Sram vas bilo što radite mom djetetu, i što radite gospodinu Mamiću, pa mi smo bili u statusu izbjeglice, mi smo bili ti koji su u javnobilježničkom uredu u Sesvetama potpisivali ugovor o solemnizaciji! Oni dobro znaju što smo potpisali. To što će igrač ostvariti od svoje plaće i dijela transfera u sljedećem poslu, da će dio toga pripasti agenciji i meni kao investitoru. Ja sam u tom vremenu imao 100 igrača. A nitko ne pita gdje je onih 95 posto u koje sam uložio 10-ak milijuna maraka. To je biznis”, dodaje.

Kakav je život u Međugorju.

“Dramatične su razlike. U Zagrebu, kad bih i spavao, ja bih radio. Nisam imao vremena primjećivati sitne stvari. Ovdje ih primjećujem. Počeo sam praviti inventuru života, tko su mi prijatelji, a tko nisu. Preispitujem se o nekim potezima koje sam učinio. Jako sam posvećen molitvi. Idem redovito na mise, molim se više, i čini mi se da sam tek sad na putu da postanem vjernik u pravom smislu”, dodao je.

Što kaže na nagađanja da Dalić nije bio njegov prvi izbor.

“Formalno nisam tamo, ali je činjenica da sam i dalje važan. No dobro. Igramo protiv Finske, nikome ne pada na pamet da Čačića mijenja, no rezultat završava 1-1. I nastaje panika. Izvršni odbor se konzultira po noći, i kandidat broj jedan je bio Matjaž Kek kojeg je osobno ponudio Damir Mišković, predsjednik Rijeke. I ja sam imao kontakte s nekim članovima Izvršnog odbora, a ujutro me zvao Damir Vrbanović i rekao kako će izbornik za utakmicu protiv Ukrajine biti Nenad Gračan. I ja sam rekao, ne Damire, to moraš spriječiti po svaku cijenu. On me pitao zašto, a ja sam rekao da je Neno izbornik mlade reprezentacije, da je u kvalifikacijama startao s dvije pobjede i da se ne radi cirkus. On je to prenio ostalim suradnicima. Šuker je onda presjekao i rekao da će to biti Dalić.

Znam da je jedan od lobista za Dalića bio Robert Markulin i varaždinska struja na čelu s Nenadom Horvatićem. I bio je Dalić. Tako je došao za selektora. Da sam u tom trenutku rekao da Dalić ne može biti selektor, tvrdim da Dalić ne bi bio selektor. Iskreno, ja nisam imao prijedloga za izbornika”; poručio je.

Ali procurilo je da je nakon turneje u SAD-u Izvršni odbor razmišljao o smjeni Dalića.

“Laž je i izmišljotina da je netko rušio Dalića. Laž! Jedina stvar o kojoj se raspravljalo bila je oko te turneje, je li se dobro postupilo da je šest igrača napustilo turneju. Pa valjda je pravo medija, ljudi u Izvršnom odboru, da preispituju je li nešto dobro ili nije. Pa mediji su 90 posto bili protiv Dalića! Who is Dalić, to je bilo. Sad svi oni koji su prozivali Dalića, oni su genijalci, a Izvršni odbor koji ga je postavio, oni su kriminalci, lopovi, neznalice. Pa uvijek po Bogu obrnuto”, ističe.

“rije nego što su otišli u SAD znate da je bilo pitanje stožera izbornika. Velika većina Izvršnog odbora je bila protiv imenovanja Ladića u stožer. I ja sam otišao u HNS i tamo sam sreo Dalića. To je bio naš prvi susret. I on je mene molio za razgovor. Sjeli smo i prokomentirali neke stvari, oko reprezentacije, oko mog brata Zorana koji je sada trener u Al Ainu, gdje je Dalić bio ranije trener. I ja sam mu rekao da Ladić uđe u stožer. A Ladić je u tom trenutku već radio za Dalića jer ga je poslalo da prati Island. Nakon tog razgovora je dogovoreno da mu se priključi u stožer. Dakle, laž je da nisam imao nikakvu ulogu, ja sam dao zeleno svjetlo za Ladića. A moj brat Zoran je dao zeleno svjetlo da na tribini bude njegov stručnjak za analizu protivnika koji je ustupljen Daliću na njegov zahtjev. Toliko”, ističe.

/HMS/

na vrh članka