Zadnja godina provedena u Hrvatskoj, na RTL-u, toliko mi je zgadila novinarstvo i ljude

Zadnja godina provedena u Hrvatskoj, na RTL-u, toliko mi je zgadila novinarstvo i ljude

Otkako je otišla s RTL-a, Mirjana Hrga promijenila je način života. Hektičan životni tempo zamijenila je morem, Mediteranom, u kojem uživa. Posebno jer je imala svoj projekt, kupila više od sto godina staru kuću na Lošinju, adaptirala je i odlučila iznajmljivati za odmor.



U intervjuu koji je dala za portal 100posto.hr, Hrga otkriva kako živi danas. Prekaljena novinarka osvrnula se i na situaciju koja vlada današnjim televizijskim prostor i otkrila nam da su je njezini stavovi puno puta koštali. Karijera ju je, prema vlastitom priznanju, nekad koštala i privatnog života - no, sve je u prošlosti. Sretna je danas uz svog supruga, odvjetnika Stašu Stefanovića i njihov način života.

Iako već odavno, kaže, ne vidi smisao davanja intervjua, imala je razloga ovog puta na isti pristati, a zbog glavnog urednika portala 100posto. Neke kolege, kaže Hrga, poštuje zbog talenta i karaktera. U svakom drugom smislu, kaže, smisao davanja intervjua ne vidi jer su ljudi ionako odlučili što misliti, pomaci su, tvrdi, nikakvi, a šteta u nedobronamjernim interpretacijama neizbježna.

Mnogi su se vratili su smog i gradsku gužvu, no vi još uživate na moru. Stječe se putem društvenih mreža dojam da ste fascinirani otocima i Mediteranom. Jesam li u pravu? Kako ste proveli ljeto?

Meni ljeto još traje. Uživam u ljepotama jednog od najljepših, najstarijih i javnosti najmanje znanih gradova Mediterana, u Osoru gdje dane provodim na brodu, na otoku gdje sam sagradila kuću. U Zagreb ću se vratiti kada mi dopuste poslovne prilike.

Ako sam dobro shvatila, bavite se iznajmljivanjem vile na Lošinju. Kako je do toga došlo? Biste li mogli čitavu godinu provesti živeći na otoku?

Sada je točno godina dana kako sam dala otkaz na RTL televiziji i gotovo cijelu, s kratkim dolascima u Zagreb, provela sam na Lošinju. Tijekom prošlog godišnjeg donijela sam odluku da se nipošto ne želim vratiti, počela sam tražiti kuću koju ću adaptirati pa onda i prepustiti gostima na uživanje. Vrlo brzo mi je to pošlo za rukom. Kupila sam više od sto godina staru kuću, posve je adaptirala najbliže duhu vremena kada je sagrađena i sada uživam u zadovoljstvu ljudi koji su upravo moju kuću izabrali za svoj odmor. To vrlo poštujem. Obogatiti se neću, no osim što sam se poštedjela bespotrebnih situacija s meni realno nevažnim i nedoraslim ljudima, cilj mi je da ljudi moju zemlju napuste s najljepšim sjećanjima.

U novinarstvu ste prošli sve što se proći moglo. Nedostaje li vam taj svijet?

Ne baš. Kad me netko navede da razmišljam o tim danima, pokušavam svoj posao pamtiti kroz onih pola desetljeća rada na Al Jazeeri Balkans, kad sam putovala po svijetu, izvještavala s Bliskog Istoka i drugih kriznih žarišta poput Ukrajine. Zadnja godina provedena u Hrvatskoj, na RTL-u toliko mi je zgadila novinarstvo i ljude da ne znam hoću li se ikada više vratiti. Ali, nije šteta. Bolji, obrazovaniji i iskusniji su na ekranu.

Kritični ste kad su mediji u pitanju, koji su krucijalni problemi u njima danas?

Ambiciozni ljudi bez pokrića. Nakon 10 godina na HRT-u gdje su jedini put iznad mene bili obrazovaniji od mene, sljedeće tri televizije imala sam peh da su mi nadređeni bili doslovno poluobrazovani ljudi. Dvoje od troje njih nije uspjelo završiti niti fakultet u trenutku kada odlučuju o mojim profesionalnim dometima, a jedna je uspjela završiti fakultet koji iz pristojnosti neću spomenuti jer su ga tada završavali oni koji nisu mogli ništa drugo. Treći još studira.

Drugi problem je činjenica da su PR-ovci pobijedili novinare. OK, imali su pare na svojoj strani, ali nije tako trebalo biti da previše novinara nije bilo slabo, pa onda slabo i na pare te generalno  nedoraslo prilici koja im je dana. Da se razumijemo, ne pričam o zbunjenim početnicima nego o afirmiranim ljudima koji dobivaju novinarske nagrade. Ponovno, iz pristojnosti, neka ostane na ovome. Među nama novinarima ionako se dobro znamo tko je tko i tko izmišlja priloge i teme da stekne korist mimo plaće.

Treći ogroman problem je ovisnost medija o izvorima financiranja. Svi znamo što je bilo s Agrokorom. Novinari koji su još na Božić došli u tu kompaniju po svoje košare pune kobasica i sličnog, par mjeseci poslije su bez milosti prebrojavali donji veš obitelji Todorić. Dno. Kada sam u veljači prošle godine dobila informaciju da su bilance možda fingirane i kada sam dala zadatak Hrvoju Krešiću da provjeri istinitost tih navoda, brutalno sam zaustavljena. Bio je to za mene početak kraja na RTL. Poslije su se svi natjecali tko će više orgijati. Nastavak sam gledala iz svog naslonjača u dnevnom boravku.

Četvrti problem je politički aktivizam novinara koji posve zamuti razum i onima od kojih se nešto očekivalo.

Što biste mijenjali?

Ništa. Televizije su valjda onakve kakve publika želi. Što narod briga o svjetskim kriznim žarištima naprimjer, pa Hrvatska je otok izoliran za sebe. Tu i tamo se naruši ozračje kad migranti pritisnu granicu, ali što je to u odnosu na neslogu u SDP-u, posječenu magnoliju i slično.

Mnogi će televizijama zamjeriti i nedostatak kreativnosti, slažete li se i zašto je tome tako?

Ne. To ne mogu reći. Dok postoje nevjerojatno kreativni ljudi poput Roberta Knjaza, to neće biti korektno reći. Osim toga, Nova TV koju mnogi bezuspješno pokušavaju kopirati, a nemaju urednike poput Ivane Ivančić, koja radi u smislu formata i dinamike vrlo dobar dnevnik, naravno uzimajući u obzir stupanj zahtjevnosti današnje publike koja je bitno lošija od vremena "Vjesnika", "Poleta"... To je opet naš krimen. Izludili smo jadan narod. Volim nepretenciozne, pametne i korisne emisije poput one koju radi Lidija Šprajc.

Mislite li da je pojava, odnosno, pokušaj 'infotainmenta' u Hrvata, promašen i da je u neku ruku naštetio informativnom programu?

Informativnom programu sigurno. Inače, nisam protiv infotainmenta.

Biste li se vraćali na ekrane i pod kojim uvjetima? Stječe se dojam da vam odgovara laganiji tempo života, odmak od gužve i stresa.

Nisam se ja umorila od posla, nego od gluposti i zlobe. Ne vidim da će se ljudi mijenjati na bolje, tako da za sad nemam ni motiv da se vratim. Nađem li imalo svjetla, ne isključujem. Pogotovo kad bi mi netko dao da radim emisije o ljepotama Hrvatske. To bi me veselilo. Iako ne bi bila loša ni zdravstvena emisija. Tko prvi dovede dobrog psihijatra na ekran, neće se žaliti na gledanost. Publike neće nedostajati jer danas svima treba pomoć.

Bili ste puno puta i na meti tabloida. Kako na to gledate? Kako ste se mirili sa zadiranjem u privatnost?

Ništa, bezveze. Pa ja ne živim od novca poreznih obveznika već 15 godina. Kome bih i zašto ja polagala račune.

Kad smo kod takvih pitanja, čini se da ste uz sadašnjeg supruga pronašli potpunu sreću. Filmski je način na koji ste se upoznali - angažiravši ga na razvodu prvog braka. Čime jedno drugome uljepšavate svakodnevicu?

Dobar suprug je dobar suprug dok ne postane loš. (smijeh) Ovaj je stvarno i dalje dobar prijatelj i životni partner. Neka tako i ostane ako je suđeno. Inače, angažirala sam ga kada mi je ovršeno sve što sam u životu zaradila zbog tužbe televizijske djelatnice Katje Kušec. Taj je izlet za nju loše završio. Na kraju je plaćala i troškove suda. Toliko o povijesti poznanstva.

Je li vam zbog posla tijekom godina patio privatni život?

Je.

Često se oglašavate i na temu mladih koji odlaze iz Hrvatske. Kako ih spriječiti i pokušati zadržati kod kuće?

Ne možete to spriječiti. Što da kažete čovjeku koji doma radi samo jedan posao, ima nekih 600 do 1000 eura, svoju kuću, vrt ili njivu koju ne obrađuje i ide u tuđi svijet čistiti na tri mjesta, plaća stan, režije i vjerojatno većina njih opet ostane na tih nekih 500, 600 eura. Da im to isto ponudiš u Hrvatskoj, bilo bi im ispod časti. Neka idu. Steći će nova iskustva, radne navike, disciplinu, naučiti jezik... i to je puno. Dane bez roditelja i braće nitko im neće vratiti. Kao ni kavu u lokalnom bircu. Putovala sam mnogo. Znam što pričam. No, svi smo različiti. Žao mi je da odlaze.

Osim ove, komentirate glasno i bez zadrške političku situaciju u Hrvatskoj i regiji. Kako ocjenjujete put kojim Hrvatska ide - gospodarski i politički?

Više ništa ne razumijem. Već duže vrijeme radim samo na tome da sve bude u redu u mojem dvorištu, kao osnovnoj ćeliji društva. Budemo li se tako ponašali, radili i iznimno trudili, možda i uspijemo. Nastavimo li svi raditi posao premijera i visiti na internetu, loše nam se piše. Ljudi prečesto precjenjuju svoju pamet.

Iznimno profilirani novinari, kakva ste i vi, često znaju imati i političke izlete. Jeste li ikada razmišljali o nečem takvom? U smislu savjetovanja ili primjerice konkretnog političkog aktiviranja?

Pa ja nisam ni član novinarskog društva, a kamoli političke stranke (smijeh). Nepoznat mi je osjećaj te vrste pripadanja. Mislim da bih bila grozna i da bih u rekordnom roku dobila otkaz jer na neke stvari imam vrlo kratak fitilj.

Jesu li vas politički stavovi nekad koštali?

Uvijek.

na vrh članka