Obitelj već tri godine pokušava dokazati da je nesretni radnik stradao od ozljeda na poslu; 'Sada su nas počeli maltretirati'

Obitelj već tri godine pokušava dokazati da je nesretni radnik stradao od ozljeda na poslu; 'Sada su nas počeli maltretirati'

Već tri godine Anđelija Matas iz Splita pokušava dokazati da je njen suprug Andrija, koji je poginuo kao radnik Cestara tijekom radova na centru Mall of Split, stradao zbog posljedica ozljede na poslu.

Andrija je izgubio život kada ga je prignječio Cestarov kamion kojeg je s kolegama pokušavao popraviti. Dakle, poginuo je u produženom radnom vremenu, dok je obavljao zadatak po nalogu pretpostavljenog, no njegova obitelj već tri godine vodi pravnu bitku kako bi ostvarili prava koja proizlaze iz ozljede na radu.

- Cestar je podnio obavijest Inspektoratu zaštite na radu o događaju 11. studenog 2015., s već utvrđenom šifrom 855. To znači da je Cestar tvrdio u prijavi kako se Andrija nije pridržavao pravila zaštite na radu. Na moje traženje, tek 1. 4. 2016. podnosi se prijava ozljede na radu Regionalnom uredu HZZO-a - kaže Anđelija Matas.

Regionalni ured sedam mjeseci nakon nesreće donosi rješenje kojim ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu. Logika kojom se činovnici vode je da je Matas sam kriv za nesreću.

Supruginu žalbu viša instancija odbija. Ona pokreće upravni spor i 27. 11. 2017. Upravni sud poništava spomenuta rješenja i sve vraća na početak. Tumačenje Upravnog suda, prema sličnim presudama Visokog upravnog suda, jest da je do ozljede došlo zbog puke nesmotrenosti radnika, a ne zbog svjesnog kršenja radnih postupaka.

Sada Regionalni ured donosi suprotno rješenje kojim priznaje ozljedu na radu, no viša instancija prihvaća žalbu Cestara i sve vraća na ponovno odlučivanje u Split. Ovaj put uz obvezu da se provede usmena rasprava, odnosno saslušaju svjedoci i prouči dokumentacija o očevidu s mjesta nesreće.

Zatim Regionalni ured 31. kolovoza opet priznaje ozljeda na radu, no treba vidjeti hoće li se Cestar opet žaliti. Dakle, tek u trećem postupku provedena je cjelokupna rasprava iz koje se da iščitati nekoliko zanimljivih detalja.

Prije svega, inspekcija zaštite na radu je zaključila da je na gradilištu bilo nekoliko povreda pravila zaštite na radu. Andrija Matas je bio vozač kamiona s 30 godina iskustva. Stradao je prilikom mijenjanja baterije na kamionu. Tijekom mijenjanja, zaključak je očevida, ručna kočnica je bila spuštena, pa kada je motor pokrenut, nakon nekoliko minuta kočnice su odblokirane i vozilo je krenulo natrag. Andrija se zatrčao vjerojatno pokušavajući nešto ubaciti pod kotače kako bi spriječio veću nesreću i pri tom ostao prikliješten između dva vozila.

No, iz zapisnika HZZO-a, proizlazi da su radnici, prije mijenjanja baterije, pokušavali kamion upaliti gurajući ga bagerom. To predstavlja kršenje pravila zaštite na radu, stoji u nalazu Inspekcije, no još je važniji zaključak da je Matas spustio ručnu kočnicu prilikom tog pokušaja pokretanja kamiona, i kasnije je vjerojatno zaboravio podignuti. Sve to vidio je i voditelj građevinskih radova koji nije reagirao.

Pokazalo se i da kamion nije tehnički ispravan, i to upravo kada su u pitanju kočnice.

- Utvrđeno je da vozilo nije tehnički ispravno zbog nedozvoljene razlike sile kočenja na trećoj osovini radne i pomoćne kočnice - stoji u nalazu, no sudski je vještak kasnije utvrdio da taj nedostatak ne bi utjecao na događaj kada bi ručna kočnica bila podignuta.

Anđelija Matas kaže kako su i očevid i kasniji postupci puni rupa.

- Kamion nije bio osiguran nakon nesreće. Ljudi su ulazili u kabinu bez kontrole. Tko kaže da je kočnica bila spuštena nakon nesreće, uzelo se zdravo za gotovo izjave kolega, rekla - kazala.

Po čemu su sigurni da je baš moj suprug spustio ručnu kočnicu? - pita se ona, dodajući kako policija nije uzela otiske prstiju s ručne kočnice da se utvrdi tko je još ulazio u vozilo.

- Kamion je odvezen prije nego što ga je vještak vidio. Policija mu je dala papire i izvještaj je napisan po njihovim papirima. Čist alkotest nije ni bio u spisu, ni kod policije niti kod inspekcije - kaže žena.

Preveliko zanimanje, dodaje udovica, nije DORH-u privukao niti tahograf. Rekli su da vještačenje nije potrebno. Kada se sama domogla kopije tahografa i pokazala ga poznaniku koji je vlasnik kamiona, on joj je odmah pokazao detalje koji ukazuju na to da je tahograf vađen iz kutije u kamionu bar tri puta. Prvi put u 17.50 sati.

- Jedino se vjestačenjem tahografa može utvrditi pravo vrijeme nastanka nesreće. Po izjavama svjedoka na Općinskom sudu, nesreća se dogodila između 17.30 i 18 sati, a hitna je pozvana u 18.32 sati. Moj suprug je u Cestaru radio 38 godina, a prije nesreće, kako su radovi kasnili, radio je tri dana zaredom skoro bez odmora. Prethodni dan na tom istom gradilištu do osam navečer.

Čekala sam skoro tri godine, računajući da će im proraditi savjest, da priznaju ozljedu na radu, s kojom bi ostvarila pravo na odštetu od Croatia osiguranja, ali od toga ništa. Ne samo što odbijaju odgovornost, nego maltretiraju mene i djecu s pričama da su sve i svašta dali, pa nudili, ali da ja sve odbijam, jer sam arogantna i bezobrazna. Samo sam tražila da mi se riješi stambeno pitanje i ništa više, kaže Anđelija Matas.

Cestar se ne oglašava

O cijelom slučaju upitom smo se obratili i tvrtki 'Cestar', no odgovor niti nakon više dana čekanja nismo dobili.

Obećali pomoć, pa sve izigrali

Nakon tragedije, kaže Anđelija Matas, u Cestaru su joj obećali pomoći pa su se tako investitori i vlasnik "Cestara" dogovorili da će obitelji, kao odštetu, riješiti stambeno pitanje. Pogibijom supruga, gđa Matas ostala je podstanar s troje djece. Investitor je svoj dio dogovora ispunio, no Cestar je svoj dio dogovora ignorirao. Umjesto toga, uslijedila je pravna bitka koju ova žena vodi već tri godine.

Izvor: Slobodna Dalmacija

na vrh članka