Ljiljana Tolj: U malenom, lijepom selu

Ljiljana Tolj: U malenom, lijepom selu

U malenom, lijepom selu

stoji prazna kuća stara

njena vrata godinama

nitko ne otvara.

Sve je prazno i pusto

 tugom i samoćom sve odiše

 niz lice mi suza pada

 a srce tužno kuca sve tiše.

Ne čuje se više ni ganga

mome srcu melodija draga

 iz dimnjaka nema dima

 roditelja nema,na kućnim vratima.

Pusti su i prazni vinogradi

još tamo strašilo stoji

još samo ono poneki

grozd na trsu broji.

I tor je sada prazan

 ovaca u njemu nema

 nitko ne zatvara vrljiku

a kiša se jaka sprema.

Prolazim dvorištem zaraslim

dok tiho se spušta tama

u krošnji hrasta starog

jedna ptičica sama.

 Pjeva mi pjesmu sjetnu

 i pjevom mi briše suze

 kao da pjesmom želi mi vratiti

sve ono što život mi uze....

Ljiljana Tolj

na vrh članka