24. kolovoza 1943. Simone Weil – duhovna heroina modernog doba

24. kolovoza 1943. Simone Weil – duhovna heroina modernog doba

“Bit molitve je u pozornosti”, govorila je Simone Weil. Pozornost nije isto što i koncentracija. Koncentracija znači usmjeriti se samo na jednu stvar, a isključiti drugu. S takvim stavom nutarnji mir se lako izgubi i mnogo dobroga propusti. Pozornost naprotiv ništa ne isključuje – ni misli ni osjećaje ni zvukove. Nema borbe protiv nečega, nego je duh otvoren, budan i potpuno svjestan sadašnjega trenutka.

Simone Weil bila je podrijetlom iz židovske obitelji, a umrla je na 24. kolovoza 1943. godine.

Predavala filozofiju u ženskim gimnazijama (1931–38), kratko bila tvornička radnica (1934–35) te sudjelovala u Španjolskom građanskom ratu (u anarhosindikalističkoj jedinici) 1936. godine, no razočarana ljevičarskim totalitarizmom okreće se Bogu i kršćanskom misticizmu.

Nakon njemačke okupacije Francuske otišla 1942. u SAD pa u Veliku Britaniju. Pisala je ispovjednu prozu i eseje o odnosu pojedinca i Boga, problemu i postizanju spasa, strahotama rata i totalitarizama, duhovnim nedostatcima modernog industrijskog društva, položaju obespravljenih slojeva. Ti su radovi prožeti moralnim idealizmom i kršćanskim misticizmom, premda Weil nikada nije formalno prešla na kršćanstvo, te su, objavljeni posmrtno, doživjeli velik odjek:

Težina i milost (La Pesanteur et la grâce, 1947),

Nadnaravna spoznaja (Connaissan surnaturelle, 1949),

Ukorijenjenost (L’Enracinement, 1949),

Iščekivanje Boga (Attente de Dieu, 1950),

Radnički položaj (Condition ouvrière, 1951),

Svesci (Cahiers,I–III, 1951–56),

Potlačenost i sloboda (Oppression et Liberté, 1955).

Kao i Edith Stein, mučenica Auschwitza, i Simone Weil je prihvatila ‘znanost križa’ kao rješenje za probleme patnje na ovom svijetu.

Mučeničkom smrću umrla je židovska heroina i katolička svetica Edith Stein, koja se zaljubila svim svojim bićem u Krista. Njezina odanost Katoličkoj Crkvi bila je potpuna i apsolutna. Vjerna bogatoj riznici katoličke vjere, gajila je veliku ljubav za sakramente i čvrstu uvjerenost u ozdravljujuću ulogu Crkve, i to ne samo za njene članove, nego i za društvo u cjelini. A njena duhovnost došla je do vrhunca u velebnom djelu “Znanost križa” u kojem izlaže teologiju križa.

“Do posjedovanja ‘znanosti križa’ (scientia crucis) dolazi se samo onda kada se do kraja iskusi križ”, rekla je ova svetica.

Zanimljivo je da je njena sunarodnjakinja, Židovka Simone Weil, iako nije službeno prešla na katoličanstvo, poput Edith Stein, prihvatila i razvila teologiju križa i prigrlila isusa kao Spasitelja. I Edith Stein i Simone Weil, dvije velike duhovne heroine, vidjele su križ kao sučeljavanje sa zlim i bile oduševljene razmišljanjima svetoga Ivana od Križa, piše glas-koncila.hr

Za Simone Weil sposobnost neuzimanja spasonosno je rješenje za čovječanstvo: “Može biti da su porok, pokvarenost i zločin gotovo uvijek pokušaj čovjeka da pojede ljepotu, da pojede ono što bi trebalo samo gledati. Eva je to započela. Ako je ona time što je pojela onaj plod prouzročila čovjekov pad, onda bi za spas čovječanstva bilo potrebno suprotno ponašanje, gledanje ploda a da ga se ne jede (uzima op.)”

“Bit molitve je u pozornosti“, govorila je Simone Weil. Pozornost nije isto što i koncentracija. Koncentracija znači usmjeriti se samo na jednu stvar, a isključiti drugu. S takvim stavom nutarnji mir se lako izgubi i mnogo dobroga propusti. Pozornost naprotiv ništa ne isključuje – ni misli ni osjećaje ni zvukove. Nema borbe protiv nečega, nego je duh otvoren, budan i potpuno svjestan sadašnjega trenutka.

Nakon životnih lutanja, Simone Weil je našla spokoj u bogočovjeku Isusu Kristu, te je opijena njegovim naukom i “rješenjem za zlo”, blago preminula u Gospodinu na današnji dan 1943. godine.

Izvor: narod.hr/glas-koncila.hr

na vrh članka