Kako je Ilko Čorković od izbjeglice čiji je život stao u par plastičnih vrećica postao gradonačelnik Borgholma: Ovo je moj put od nule do vrha

Kako je Ilko Čorković od izbjeglice čiji je život stao u par plastičnih vrećica postao gradonačelnik Borgholma: Ovo je moj put od nule do vrha

Ja vam dođem nešto kao dalmatinski Šveđanin – kaže Ilko Ćorković, 51-godišnji gradonačelnik Borgholma.


Taj predratni strojar iz Banje Luke u 20 i nešto godina prošao je put od čiste društvene margine do vrha, od izbjeglice bez igdje ičega do prvoga čovjeka gradića s 11 tisuća stanovnika na otoku Öland u Baltičkome moru. Trenutačno se bori za svoj drugi mandat i jedna je od glavnih uzdanica Socijaldemokratske stranke na općim izborima što će se u Švedskoj održati druge nedjelje u rujnu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, bosanski će Hrvat i iduće četiri godine voditi jednu od najuzornijih lokalnih samouprava u cijeloj zemlji.. Ali životni uspon nije mu bio niti malo lagan.
- Kada je rat počeo bio sam friško oženjen za suprugu Valentinu i imao kćer Dajanu staru niti godinu dana. Rodila se 6. lipnja, što je datum kada Švedska slavi svoj Dan državnosti. Znam joj zato često pola u šali, pola u zbilji reći da joj je ova zemlja bila suđena. Svoju kuću morali smo, nakon što smo prethodno potpisali da 'dragovoljno' ostavljamo sve vlastima Republike Srpske, napustiti u prosincu 1992. godine. S nekoliko vrećica stigli smo u konvoju prvo u Ystad, a onda prebačeni na Öland i Borgholm. Ali ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti da ću jednoga dana postati gradonačelnik - kaže Ilko, dok se prisjeća najuturbulentnijih godina svoga života. Krenuo je doslovce od nule.

Kad kreneš od nule

Najprije je odradio tečaj švedskog jezika kakav su prolazile i druge izbjeglice, ali se u njemu probudila ambicija za školovanjem zatomljena zbog iznenadne smrti oca i hranitelja obitelji, sredinom 80-ih.
- Iako sam bio odličan đak i u osnovnoj i u srednjoj školi, moji snovi o fakultetu ugašeni su gubitkom oca kada sam imao 17 godina. Ostala je sama mama s nas tri sina i jednostavno nismo imali uvjete, novac... Zato kada sam shvatio da mi se opet ukazala prilika, nisam niti malo oklijevao. Najprije sam odradio još jedan tečaj švedskog i engleskog jezika, onda drugi put u životu upisao srednju školu, ovoga puta gimnaziju, jer sam shvatio da ću ovdašnji jezik najbolje svladati učeći više predmeta.
Fakultet sam upisao 1997. godine, ali da bi ga sebi priuštio, kao i život obitelji, istovremeno sam radio puno manjih poslova. Nije me bilo stid čistiti stubišta, kampove, raditi kao perač posuđa u hotelima... Diplomirao sam u roku 2000. godine, a potom upisao i magisterij, koji završavam dvije godine poslije - kaže Ilko, kojemu su se u Švedskoj rodile tri kćeri - Matea, te blizanke Ivona i Rafaela.
Posao nije dugo čekao, samo nekoliko mjeseci nakon prve diplome. Javio se na tri natječaja, da bi četvrta molba 'upalila'. Radilo se o Poreznoj upravi, službeniku za oporezivanje dohotka, nekretnina i slično. - Znao sam da ću investirajući u svoje obrazovanje jednog dana pobrati plodove, da će doći bolji dani za mene. Ovo je zemlja koja svakome pruža šanse za uspjeh i zato je jedinstvena - reći će Ćorković.

Šveđani me cijene

U politiku je ušao 2002. i iste godine prvi put se našao i na listi Švedske socijaldemokratske stranke za lokalni parlament, te na koncu i ušao u njega. Isto se ponovilo i na izborima 2006., da bi 2010. postao predsjednik ogranka socijaldemokrata i nosio njihovu listu.
- Ta mi je stranka bila nekako najlogični izbor. Ja potičem iz jedne tipične radničke obitelji, tata mi je bio zidar, majka kućanica koja se bavila djecom. Nije da nismo imali, ali nije mi bilo ni sve servirano zlatnom žlicom - pojasnit će svoj politički izbor. Konačno 2014. godine, nakon dugotrajne vladavine Seljačke stranke, Ćorković postaje gradonačelnik. Ostvario je povijesni uspjeh za svoju stranku s oko 31 posto glasova i dokazao svoju popularnost među sugrađanima s 41 posto preferencijalnih glasova.
- I stranci i biračima puno znači taj moj background, to moje djetinjstvo, taj poriv za društvenim angažmanom i pomoći onima kojima je potrebna od prvih mojih dana ovdje, a prije svega kroz nogomet. SDS je, unatoč krizi srodnih stranaka u cijeloj Europi, još uvijek vrlo popularna jer je izgradila Švedsku i imamo sustav u kojemu nitko ne plaća novčića od prvog do zadnjeg dana školovanja. To su fantastični uvjeti u jednoj vrlo poštenoj državi.
Znate, Šveđani su vrlo ponosni na svoj dio koji kroz poreze daju za razvoj države i društva. Zato nikada neće, za razliku od Hrvata i naših susjeda, reći kolika im je neto, već isključivo bruto plaća. To meni jako odgovara - kaže Ćorković. Da nije tako, ne bi se on sam našao u ulozi gradonačelnika kojemu je život nakon 20 i kusur godina namijenio posve obratnu ulogu, da se on kao bivši izbjeglica sada brine o nesretnicima koji su izbjegli iz Sirije.
- Vrhunac tog vala bio je 2015. i 2016. godine. Kao gradonačelnik dospio sam u isti onaj kamp i iste one sobe u kojima sam ja bio smještan početkom 90-ih. Sretao sam i iste one švedske volontere koji su se brinuli o nama. Moja općina učinila je fantastičan posao za te ljude. U jednom trenutku bilo ih je 1700 na nas 11 tisuća stanovnika. Dali smo im smještaj, omogućili školovanje, punu integraciju, tako da ih je 350 na koncu i odabralo Borgholm za svoju stalnu adresu.
Meni je u integraciji nogomet bio odskočna daska, pa sam zato i za ljude iz Sirije otvorio športsku dvoranu, gdje smo igrali turnire i međusobno se upoznavali. Nogometni jezik razumije cijeli svijet – ističe ponosni gradonačelnik.

Krave i turisti zajedno

Od Borgholma je stvorio vrlo atraktivno mjesto stanovanja kako za stare, tako i mlade ljude. Glavna gospodarska grana je poljoprivreda, i to stočarstvo, onda turizam, pa sve ostalo.
A kako idu zajedno krave i turisti, evo pojašnjenja: - Naša poljovridena je vrlo suvremana, gotovo u cjelosti mehanizirana. Što je nekada na farmama radilo 10 ili 15 ljudi, danas je to jedan ili maksimalno njih pet. Sam Borgholm proizvede 100 milijuna litara mlijeka godišnje i u šest do osam tjedana turističke sezone ostvari oko dva milijuna noćenja. Bez krava, to svi ovdje znaju, mi ne bismo imali tako idiličan okoliš i sve bi zaraslo. Zato nikome one ne smetaju. Dapače.
Iako ne taji da mu je cilj jednoga dana ući u švedski parlament, reći će kako još ima dosta posla na otoku. Jedan od njih je i donijeti neku kontinentalnu sortu vinove loze iz Hrvatske i ponuditi je tamošnjem zahuktalom vinskom tržištu. Najavljuje i pojačanu gradnju stanova, jer to u slučaju Borgholma nikako ne može biti bačen novac. Zato i 9. rujna i izbore dočekuje posve spokojan. - Moja oporba zna kako im je stvarnost u Borgholmu najveći protivnik. Ako ne želiš biti bolji, nikada nećeš postati dobar! – moto je bivšeg strojara iz Banje Luke.


UVIK UZ HAJDUKA
Kada govori o politici, izbjeglicama ili bilo čemu terećem, gradonačelnik Ćorković se voli dotaknuti nogometa. Igrao je u mladosti u Banjoj Luci, nastavio u Švedskoj, ali uvijek je bio i ostao strastveni – hajdukovac. - Uz Hajduk volio sam ja kao lokalpatriot i Borac, ali od rata samo "bijele". Tu su mi ljubav, uz oca koji je kao radnik jednog poduzeća iz Bosne sudjelovao u gradnji Poljuda, igrajući i trenirajući u Banjj Luci jačali Špaco Poklepović, Ante Miše, Franko Bogdan, nekada prije Berislav Buković. Hajduka sam posljednji put gledao 2016. u kvalifikacijama za EL na Poljudu. Jedina mi je graška bila što sam umjesto istoka, kupio zapad. I da, prvom prilikom moram platiti i produžiti članstvo – kaže Ilko, kojemu je želja sprijateljiti svoj Borgholm s nekim od gradova ili općina u okolici Splita.


REBIĆ JE VRH, ISTI JE IBRO
A za koga je navijao na Mundijalu u Rusiji? Švedska ili Hrvatska, pitali smo. - A svi smo bili u kockastim, hrvatskim dresovima. Feštalo se pravo. Slavio bih ja i švedski uspjeh, ali nekako sam kontao da ne bi bilo dobro da se sretnemo. E onda bi bilo teško – kroz smijeh će Ćorkovć.
- Svaka čast Luki, Raketi, Vidi, ali moj je favorit Ante Rebić. Onako jak da se protivnici od njega odbijaju, beskompromisan, najviše mi sliči na Zlatana Ibrahimovića. I ja sam u politici takav tip igrača – veli naš sugovornik, ali dodaje kako mu je od svih bivših i sadašnjih najveći idol bio i ostao Ivan Gudelj, kojeg je 'volio i srcem i dušom'.

Iako ne taji da mu je cilj jednoga dana ući u švedski parlament, reći će kako još ima dosta posla na otoku. Jedan od njih je i donijeti neku kontinentalnu sortu vinove loze iz Hrvatske i ponuditi je tamošnjem zahuktalom vinskom tržištu.

Izvor: Slobodna Dalmacija

na vrh članka