31. kolovoza 1991. Zagreb – tko je izdao Antuna Kikaša koji je donio 19 tona oružja golorukim braniteljima?

31. kolovoza 1991. Zagreb – tko je izdao Antuna Kikaša koji je donio 19 tona oružja golorukim braniteljima?

Na današnji dan 31. kolovoza 1991. godine, JNA je presrela avion i oduzela na aerodromu Pleso u Zagrebu 19 tona oružja koji je pokušao gotovo golorukim braniteljima donijeti hrvatski poduzetnik iz Kanade i domoljub Anton Kikaš. 

Velika drama oko aviona punog oružja, koji je poslala hrvatska dijaspora, toliko potrebnog Hrvatskoj palo je u ruke JNA. Prema Kikaševim riječima u Bujici, on je izdan od ljudi iz Hrvatske bliskih tadašnjim vrhovima vlasti.

Hoće li HDZ-ova vlada ikada provesti istragu tko je izdao Antuna Kikaša i Hrvatsku?

Važno je napomenuti da pripadnici hrvatskih snaga, ZNG i policija, su u to vrijeme bili toliko slabo naoružani da se i na „opasne terene“ išlo čak bez naoružanja, pa bi bojovnici izmjenjivali oružje prilikom zamjena položaja i straža. U takvoj bezizlaznoj situaciji, kada je neprijatelj raspolagao tisućama tenkova, topova, VBR-a, oklopnih vozila, aviona jedan hrabri čovjek i domoljub iz hrvatske dijaspore pokušao je pomoći svom narodu koji se našao pred strašnom agresijom i prijetećim nestankom.

Bio je to Antun Kikaš, junak i domoljub danas zaboravljen, kao i svi Hrvati iz dijaspore, i od HDZ-a i od svih hrvatskih vlasti.

JNA je ‘otela’ avion i prisilila da sleti, a Antona Kikaša uhitila, pretukla, pomolila rebra, te odvela u zatvor. Istovremeno, ta ista JNA je (uz pjesmu, slavlje i pucnjavu po srpskim selima) već od 1990. naoružavala srpsko civilno stanovništvo u Hrvatskoj i pripremilo ga za oružanu pobunu.

Anton Kikaš je kasnije sa još 26 Hrvata razmijenjen za zarobljenog generala Aksentijevića (u Gospiću) i još nekolicinu ‘oficira JNA’.

Tko je iz Hrvatske izdao Antuna Kikaša – hoće li HDZ provesti istragu?

U Bujici 2016. godine Kikaš se prisjetio dramatičnih događaja od prije 25 godina, o kojima je sada snimljen i film:

“Sve je počelo u Torontu, kada sam saznao da hrvatski policajci moraju kupovati municiju na crno, za dvije marke po metku, da bi mogli ići u akcije. Odlučio sam nešto poduzeti. Hrvatska zajednica Toronta je već ranije poslala financijsku pomoć, ali sada je bio važno nabaviti i oružje. Odmah sam nazvao Janka Heraka, predsjednika Nacionalnog fonda i Marijana Petrovića, predsjednika HDZ-a, predočio sam im svoj prijedlog, a oni su ga odmah prihvatili. Riječ je o poklonu Hrvatskoj, točnije MUP-u i ZNG-u. U Zagreb sam krenuo u nedjelju, 04. kolovoza 1991. Odmah sa aerodroma sam otišao u MUP, gdje sam se sastao s tadašnjim zamjenikom ministra Slavkom Degoricijom. Nakon sat vremena otišli smo na Gornji grad, gdje nas je čekao predsjednik Vlade Franjo Gregurić i blagoslovio naš plan. Tu je bio i tadašnji glavni čovjek službi – Josip Manolić... Cijelu akciju je sa mnom u ime MUP-a koordinirao Jan Gabrić. Dogovorio sam let za Budimpeštu, gdje su me čekali trgovci oružjem i tako je sve počelo…”

Na upit voditelja, je li avion s oružjem pao u ruke JNA, zato jer je za sve znao Manolić, Kikaš je odgovorio:

“Prošlo je dosta vremena i sada možemo zaokružiti cijelu priču. Jugoslavenska služba KOS je znala za avion s oružjem, znali su da dolazimo! Očito da je procurilo iz krugova s kojima sam surađivao u Hrvatskoj, a to su krugovi u MUP-u. Znali jesu da dolazim, ali nisu znali 100 posto – kada dolazim. Taj let se odgađao čak nekoliko puta i do zadnjeg trenutka ni sam nisam znao hoćemo li poletjeti. Kada smo već bili nadomak odredišta, a odredište je bila Ljubljana, temeljem dogovora našeg MUP-a i Slovenaca, došlo je do problema. Bili smo nadomak jadranskog koridora, pilotu se javila kontrola letenja iz Beograda i pitala ga gdje leti i što ima u avionu. On je na to odgovorio da leti u Ljubljanu, a trebao je reći da ide u Trst. Let je, naime, bio prijavljen za Trst, a kod Rijeke smo trebali odglumiti da nam je potrebno „emergency slijetanje“ u Ljubljanu. Nakon 24 godine, pilot iz Ugande nam je napokon priznao da je on pogriješio i da je umjesto Trsta, kontroli leta iz Beograda rekao da ide za Ljubljanu!”

Pomirio se sa smrću – Bog mi je dao snagu!

Kikaš se već prilikom uhićenja pomirio sa smrću:

“Nisam se bojao umrijeti! Kada smo sletjeli na Pleso, velika grupa jugo-vojnika je opkolila zrakoplov, uperili su duge cijevi prema nama… Sjedio sam iza pilota i čuo dvojicu vojnika kako se raspravljaju o tome tko će nas „ukokati“. U tom trenutku shvatio sam da je sve gotovo i pomirio sam se sa smrću. Bio sam spreman umrijeti i u takvim trenucima čovjek dobije neku nadnaravnu snagu… Moja vjera u Boga dobila je tada jedan poseban sjaj. Sve torture koje su uslijedile lakše sam podnio zato što sam se unaprijed pomirio sa smrću.

Naša garda je pokušala doći do mene i osloboditi i mene i zaplijenjeno oružje. Došlo je do pucnjave, na sreću nitko nije poginuo”, prisjeća se Kikaš i nastavlja:

“Svezali su me lisicama i kao vreću ubacili u helikopter. Prebacili su me do Bihaća, nakon čega su me vojnim avionom odbacili na Batajnicu. Tamo je bila ogromna zgrada KOS-a, ispitivali su me dva dana i cijelu noć, tukli su me, mučili, maltretirali i vršili strašnu torturu… Nakon svega sam završio u vojnom zatvoru u Beogradu, gdje sam proveo tri mjeseca, do razmjene.”

Kikaša u Kanadi pratio udbaš “Merđo” – Manolićev čovjek

U Bujici je ekskluzivno objavljen dossier Antona Kikaša iz beogradske, savezne Udbe. Dossier sadrži ukupno 8 stranica, a u Bujici su puštene dvije „informacije“ s kraja 80-ih godina, koje je protiv hrvatskog političkog emigranta sastavio agent „Merđo“. „Merđo“ optužuje Kikaša za financiranje hrvatskih akcija u inozemstvu, napada ga zato što je bio dobar s „popovima“ i čudi se kako još nije „uhapšen“ te sugerira šefovima u Beogradu da ga se obavezno prati kada dođe u Jugoslaviju. Kikašev broj za praćenje bio je 6277, a agent Udbe „Merđo“ navodi da ga je izdaleka pokušao vrbovati, no bezuspješno. U Bujici je Anton Kikaš potvrdio da zna tko je „Merđo“:

“Znam sve o njemu. Znam mu ime i prezime. Znam gdje se rodio i kada se rodio. Znam kada je službeno pristupio Udbi i tko ga je preporučio.”

Na upit voditelja je li agent Udbe kodnog imena „Merđo“ bio Manolićev čovjek, Kikaš je odgovorio:

“Jest! On je bio Manolićev čovjek.!”

Hoće li Hrvatska konačno povesti istragu o slučaju Kikaš koji je izdaja ne samo ovog izuzetnog domoljuba, već i cijele domovine? Tek se trebaju rasplesti slučajevi brojnih nepravdi počinjenih i hrvatskim domoljubima i hrvatskoj domovini…

Izvor: narod.hr

na vrh članka