Veselin Gatalo: Smrt Uljanika

Veselin Gatalo: Smrt Uljanika

Davno sam vam rekao da je sud u Den Haagu smijurija i lakrdija koja služi za discipliniranje naroda.

Rekao sam vam i zašto se sudi Sanaderu, i zašto je Milanović morao letjeti s vlasti iako nije volio Srbe koliko ni drugi. Rekao sam vam i da je Mamiću suđeno jer je igrače prodavao za više para nego što to propisani a mahom nepisani standardi Europe i svijeta propisuju.  

Samo Mamiño je u neuhranjenom malom Bosancu mogao prepoznati vrhunskog loptaša. Ili u ne baš pametnom momku iz ravnice vrhunskoga golgetera. Ili u krivonogom momku rođenom Bogu iza nogu sjajnog veznog igrača. Mamiño je prepoznao ono nešto što u svjetskom sportu za siromašne narodne mase znači čisto zlato, onu Bogom danu sponu koja i kod nepismenog Brazilca sjajno spaja zakržljali mozak i razvijene noge. Nije mi jasno kako neki od te sirotinjske igre hoće napraviti filozofiju, ali to nije tema ove kolumne.

Nisu moji prijatelji samo siromasi, najamni radnici, obično pripiti novinari i ostali podupirači šanka. Poznajem ja ljude u visokom biznisu, vlasnike poduzeća, političare, ljude iz visokog svećenstva... Izbjegavam da me vide s njima jer me tada stalno razni nevoljnici gnjave da im sredim neki posao, nađem djeci mjesto u studentskom domu, pronađem vezu za unaprjeđenje… Slikam se tek s ponekim anonimusom ili kakvim psom. 

Na jahte obično ne idem. Doduše, baš me nešto često i ne zovu na njih. Jedna je bila jako lijepa, pa sam se, na nagovor vlasnika popeo na nju. Nije bila prevelika, kojih dvadesetak metara. Nije čak ni bila predviđena da bude jahta, izgledala je nekako… nekako vojno. Vlasnik mi je rekao da su je neki naručili pa odustali plativši koliko treba za odustajanje. Onda ju je sadašnji vlasnik kupio za manje nego što bi inače koštala. U brodogradilištu su je još doradili, po željama kupca.
Brod je sjekao valove ravnomjerno. Uzdignuo se iznad vode kad bi ubrzao, ali se ne bi suviše nagnuo unatrag. Metalna oplata broda je bila čvrsta i glatka poput stakla, kao da se ne radi o metalu nego o nekom supermodernom kompozitnome materijalu. Drveni dijelovi savršeni, kao da je svaki izrađen u preciznom ateljeu. 

Motor se skoro ni čuo nije. Kada sam vidio motor, zažalio sam što nisam bogat. Svi materijali i svi dijelovi broda su bili funkcionalni, brodić savršeno izbalansiran, brz i stabilan. Mislim da nema oluje koja bi ga mogla potopiti. U kabini hotelska udobnost i širina.

Nisam odmah povjerovao da je brod sagrađen u Hrvatskoj, u Puli. Sad vidim da velika firma propada. Radnici u štrajku. Pa se sjetim da je ugašen brodarski institut u Zagrebu. Slučajno? Ne. Urađeno je to zato da hrvatska brodogradnja ostane bez vrhunskih teorijskih stručnjaka pa tako više ne bude u rangu svjetske, da mala mediteranska zemlja ne pravi konkurenciju velikim pomorskim silama. A pravila je.

Na svu sreću, Bosna i Hercegovina nema brodogradnju iako njezini stanovnici, baš kao stanovnici Srbije i Hrvatske, imaju dojam da su svi skupa na namjerno izbušenoj lađi koja polako, ali sigurno tone.

Piše: Veselin Gatalo
Izvor: Pogled.ba

na vrh članka