Mons. Fernando Ocariz, prelat Opus Dei: ‘U društvu zaokupljenom vlastitim blagostanjem, vjera će nam pomoći da otkrijemo istinski smisao vlastitog života’

Mons. Fernando Ocariz, prelat Opus Dei: ‘U društvu zaokupljenom vlastitim blagostanjem, vjera će nam pomoći da otkrijemo istinski smisao vlastitog života’

Opus Dei je osobna prelatura. Što to znači? Osobna prelatura je pravna osoba unutar crkvene hijerarhijske strukture na čijem je čelu prelat, koji je odgovoran Svetoj kongregaciji za biskupe.

Opusu Dei, kao osobnoj prelaturi, mogu pripadati i laici i klerici. Osobna prelatura se uspostavlja od Svete Stolice za posebne pastoralne ili organizacijske ciljeve, a upravlja se statutom koji joj je dodijelila Sveta Stolica. Riječ „osobna“ znači da ona biva određena po osobama dok se, na primjer, biskupije i župe određuju po geografskim područjima. Naime, organiziran je kao osobna prelatura koja pokriva cijeli svijet, za razliku od biskupija koje su teritorijalno razgraničene.

Opus Dei utemeljio je 1928. Josemaría Escrivá, kojeg je papa Ivan Pavao II. zbog posvećenosti Opusa Dei djelovanju u svakodnevici, u svom obraćanju onima koji su došli na njegovu kanonizaciju 2002. godine, nazvao „svecem svakodnevnog života“.

Osoba na čelu Opusa Dei nosi naziv prelata, a danas tu službu vrši monsinjor Fernando Ocáriz.

Prenosimo njegov članak o Sinodi koja se održava od 3.-28.listopada u Rimu, a čija tema je „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“:

Da bi se moglo vidjeti potrebno je svijetlo, da bi se htjelo učiniti potrebna je jakost

NE BOJ SE; OD SADA ĆEŠ LOVITI LJUDE.

Ovim riječima Krist je promijenio Šimunov život i od tog trenutka ribar iz Galileje spoznao  je koji je smisao njegova života.

Kao i on, svaki čovjek  se prije ili kasnije suči sa pitanjem: Koji je moj životni poziv ?

Tema biskupske sinode u Rimu koja se održava od 3.-28.listopada,  je „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“

Osim što trebamo ovaj mjesec moliti Duha Svetoga da prosvijetli sinodske oce, koristimo ovu situaciju i da razmišljamo o vlastitom pozivu, jer svaki od nas ima vlastito poslanje od Boga određeno, i svi smo pozvani na zajedništvo s Njim.

Vjera je moćno sredstvo koje  osvjetljava našu budućnost i nadahnjuje nas da želimo činiti dobro. U životnim trenucima  koji su možda ispunjeni nekim nesigurnostima dječačke dobi, vjera može oslabiti , i tada je potrebno podsjetiti se temeljne istine: Djeca smo Božja i stvoreni smo za ljubav. Bog zove svakog osobno,cilj tog poziva je ostvarivanje potpune sreće u zajedništvu sa Bogom .Stvoritelj nas ne baca u svijet i ne zaboravlja nas; ljubi i zove onoga koga je stvorio. Stoga, da bi prepoznali vlastiti poziv, taj poziv mora biti osvjetljen vjerom da nas Bog ljubi, i da ljubi svako svoje stvorenje.

NE BOJ SE, kaže Isus Petru. „ Ne bojte se vi, koje Duh Sveti, nadahnjuje  da činite odvažne stvari“, pisao je Papa u svom pismu mladima, kojim je najavio sinodu. Osobno traženje Boga može stvoriti određeni nemir, jer tu se kuša sva opasnost slobode. Hoću li biti sretan? Hoću li imati snage?  Dali se vrijedi obavezati ? Ali, tu nas Bog ne ostavlja same. On će nas nadahnuti, ako znamo slušati.Jer svaki put kada molimo najljepšu molitvu govorimo: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“: i zato kažimo –  neka bude tvoja volja u meni i u svakom od nas.

Misleći na toliko mladih ljudi koji želi slijediti volju Božju, molimo ne samo za svjetlo koje će rasvijetliti njihov put, nego i za snagu da se sjedine sa tom voljom. Ovdje može pomoći  misao:“ kada Bog nešto traži, On ustvari daruje“.Nismo mi ti koji Njemu činimo uslugu, upravo suprotno, to je Bog koji osvjetljava naš život, ispunja ga smislom, i On nama čini uslugu.

O kad bismo mi, i mladi i stari, shvatili da svetost ne samo da nije zapreka vlastitim snovima, već je njihov vrhunac. Sve želje, svi pothvati, sve ljubavi, mogu biti dio plana Božjeg. Kao što kaže sv.Josemaria : „Dobro življena ljubav već je svetost“

Kršćanski život nas ne poistovjećuje sa nekakvom idejom, nego sa osobom i to sa osobom Isusa Krista. Da bi svijetlo vjere osvjetlilo naše puteve, osim što se pitamo : TKO JE ZA MENE ISUS KRIST?, pitajmo se isto tako: TKO SAM JA ZA ISUSA KRISTA? Tako ćemo otkriti talente koje smo primili od Boga, i koji su neposredno u odnosu sa našim poslanjem.Na taj način u nama će sve više sazrijevati unutarnji stav otvorenosti prema potrebama drugih, spoznanje  kako služiti drugima i jasnije ćemo vidjeti mjesto koje nam je Bog povjerio u ovom svijetu.

U društvu koje je često pretjerano zaokupljeno vlastitim blagostanjem, vjera će nam pomoći da uzdignemo pogled, te otkrijemo istinski smisao vlastitog života. Ako smo nositelji Evanđelja, naši koraci na zemlji, biti će plodonosni. Jer  društvo čiji naraštaj mladih se pita: „Koje je moje poslanje u ovom životu“? , „ Kakav ću trag ostaviti iza sebe“? ima budućnost.

Izvor: narod.hr

na vrh članka