Kamo vodi marokanska migracijska i azilantska strategija?

Kamo vodi marokanska migracijska i azilantska strategija?

Zbog političke nestabilnosti diljem Crnog kontinenta, građanskih ratova, etničkog nasilja, terorizma, neimaštine ili klimatskih promjena, osobito u zapadnoj Africi, Maroko je postao i odredišna, a ne samo ishodišna ili tranzitna zemlja za migrante. Iz jedine afričke zemlje koja je donijela sveobuhvatnu migracijsku i azilantsku strategiju, 2013., a prvi zakon koji spriječava ilegalnu imigraciju još 2003., priču donosi Dragan Nikolić.

U 2018. Španjolska je postala glavna točka ulaska ilegalnih migranata iz subsaharske Afrike u Europu, Maroko je zadnja dionica na drugoj strani Mediterana na toj ruti. Prvi slučaj pokušaja krijumčarenja ljudi u madracima privezanima za krov automobila, zabilježen nedavno na granici Kraljevine i španjolske enklave Melille, govori koliko su očajni postali oni koji sanjaju o životu u obećanoj Europi, a kreativni oni koji iskorištavaju ljudsku patnju.

- Maroko smatra da migracijsko pitanje ne može rješavati samo jedna zemlja i da ono treba biti dio regionalne, međunarodne suradnje. Kada govorimo o pitanju migracija, unutar Afričke unije Maroko i njegov kralj su lideri na kontinentu - smatra Nasser Bourita, marokanski ministar vanjskih poslova.

Gotovo svakodnevno s plaža na sjeveru Maroka brodice kreću na neizvjestan put prema Europi, od početka ove godine u Španjolsku je stiglo više od 7800 ilegalnih migranata. Od ukupno 89 tisuća ilegalaca, koje su u 2018. zaustavile marokanske vlasti, trećina je zaustavljena na moru.

Maroko je prva afrička zemlja koja je s Europskom unijom potpisala Partnerstvo o mobilnosti, dokument koji regulira pitanje ilegalnih migracija. I zbog pritiska službenog Madrida, EU je lani Maroku uplatio 140 milijuna eura za lakše obračunavanje s mrežama trgovaca ljudima, osobito onih na moru. Vlasti u Rabatu tvrde da je pritisak tih mreža na sjever zemlje ljeti postao neizdrživ. Istodobno poručuju da je problem ilegalne imigracije u Europi prenapuhan, i to zbog političkih podjela unutar Unije. Sam FRONTEX izvijestio je nedavno da je u 2018. u Uniju ilegalno pristigao najmanji broj ljudi u proteklih pet godina…

Plan Bruxellesa za sve zemlje Magreba bila je gradnja prihvatnih centara na njihovu teritoriju. Po uzoru na Tursku, u njima su se trebali obrađivati zahtjevi za azil. Ne jednom marokanske vlasti naglasile su kako neće izigravati Unijina policajca, pa i pod cijenu gubitka novčane injekcije iz Bruxellesa. Uz poruku da se Europa mora odlučiti je li druga strana Mediterana partner ili susjed od kojega treba zazirati.

- Maroko neće otvarati centre za prihvat jer smatramo da to nije rješenje. S druge strane, intenzivirat ćemo suradnju s ostalim zemljama, ponajprije u borbi s krijumčarskim mrežama koje su uzrok nesreće koja se događa na Mediteranu - kaže Bourita.

Za prelazak morem do obećane europske obale krijumčari uzimaju od 2000 do 5000 eura po osobi. Maroko je zakon koji tangira krijumčarenje ljudi donio prije dvije godine.

Amnesty International naglašava da se marokanske vlasti na sjeveru zemlje, u racijama u graničnim područjima sa španjolskim enklavama, okrutno obračunavaju s tražiteljima azila i izbjeglicama iz subsaharske Afrike, čak i s onima koji su uredno prijavljeni.

Šest je mjeseci prošlo otkako je Cedric Wamba iz Benina stigao u Maroko. Rodni grad napustio je zbog nezaposlenosti i siromaštva. Sanja o odlasku u Španjolsku. Dotad u Rabatu štedi za to, prihvaća svaki ponuđeni posao.

- Problem je što mladi ne mogu naći posao. Teško preživljavamo. Ljudi raspolažu s manje od dva eura dnevno. Nekim obiteljima je veoma teško - kaže.

Stopa nezaposlenosti mladih u Maroku iznosi 30 posto. To izaziva i veću nervozu prema došljacima koji su konkurencija na ovdašnjem tržištu rada. Drugim riječima, rast rasizma. Prošle godine UNHCR je pomogao u stvaranju stotinjak novih mikroprojekata kako bi podupro integraciju izbjeglica u marokansko društvo i na tržište rada.

- Iako je riječ o zemlji koja ima problema s nezaposlenošću, privatni sektor igra prema pravilima nacionalne azilantske politike koju je pokrenuo kralj i poručuje – na stranu putovnica, državljanstvo ili boja kože, ti ljudi imaju vještine i znanja. Tražimo takve talente. U izravnom smo kontaktu s privatnim sektorom, tvrtke su zainteresirane da im pošaljemo životopise izbjeglica - objašnjava Jean-Paul Cavalieri, predstavnik UNHCR-a u Maroku.

Europska unija mora pojačati suradnju ne samo sa zemljama Magreba nego i sa subsaharskim državama iz kojih nesretnici dolaze. A to ne uključuje samo potpisivanje bilateralnih ugovora o vraćanju u zemlju iz koje su krenuli put sjevera, pri čemu je i sam Maroko tvrd orah, nego i dugoročno održive planove koji će pomoći u smanjivanju kontingenta tih ljudi. Ne slučajno, upravo je Marakeš potkraj prošle godine bio domaćin UN-ove konferencije o migracijama, na kojoj je prihvaćen sveobuhvatni Globalni kompakt.

Nemali je broj onih koji marokanske vlasti prozivaju za nepotpunu i neučinkovitu migracijsku politiku. Na izglasavanje zakona o azilu u parlamentu, prvoga na prostoru sjeverne Afrike i Bliskoga istoka, još se čeka. U UNHCR-u, koji je u Maroku prošle godine zabilježio više od 3800 novih zahtjeva za azil, kažu da zakon nije idealan, ali osim što će povećati mehanizme zaštite onih azilanata koji žive u Maroku, može biti začetak širenja potrebnog zakonodavstva u zemlje regije.

- Marokanskim vlastima jasno smo rekli – izbjeglice su ovdje, bilo zakona o azilu ili ne. U interesu je Maroka da taj problem riješi izravno, a ne da ga prebacuje na UNHCR - naglašava Cavalieri.

Izbjeglice žive razasute diljem Maroka, u 52 grada. Kraljevina je u provedbi svoje imigracijske i azilantske politike i više nego pragmatična, zbog viših interesa Europska unija često zažmiri na prigovore vezane za kršenje ljudskih prava u toj priči. Jer Maroko je angažiran u zaštiti izbjeglica i izvan svojih granica, na ishodištima migrantskog problema, a to je upravo ono što vodeći europski političari žele. U Jordanu Marokanci tako vode vojnu bolnicu za sirijske izbjeglice, u Južnom Sudanu i Bangladešu također pomažu humanitarno.

Izvor: HRT

na vrh članka