Provincijal fra Marko Mrše za Živu zajednicu: Velike su zasluge naših fratara za hrvatsku inozemnu pastvu

Provincijal fra Marko Mrše za Živu zajednicu: Velike su zasluge naših fratara za hrvatsku inozemnu pastvu

Na redovitom Provincijskom kapitulu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, 1. svibnja, u Franjevačkom samostanu O. fra Ante Antića u Splitu dr. fra Marko Mrše je izabran za novog provincijskog ministra te Provincije. 

Fra Marko je rođen 16. listopada 1962. u Vinovu Donjem, Šibenska biskupija. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju (1977.—1981.). Svečane zavjete položio je 4. listopada 1986. u Makarskoj. Filozof­sko-teološki studij pohađao je u Makar­skoj (1983.—1987.) i u Zagrebu (1987.—1988.). Za đakona je zaređen 29. lipnja 1988. u Zagrebu, a za svećenika 2. travnja 1989. u Makarskoj. 

Studirao je kanonsko pravo na Papinskom Ateneju Antonianum u Rimu (1990.—1996.). Magisterij iz kanon­skog prava postigao je 1992., a doktorat iz kanonskog prava 1996. godine. Pohađao je i završio tečaj na Kongregaciji za kauze svetaca (1992.—1993.). Kao mladomisnik vršio je službu zamjenika učitelja novaka na Visovcu (1989.—1990.). U Rimu je na spomenutoj Kongregaciji bio vanjski suradnik na kauzi za beatifikaciju sluge Božjeg o. fra Ante Antića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split. Službu tajnika Provincije vršio je od 1997. do 2003. 

Predavač kanonskog prava na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj bio je od 1998. do 1999., a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 1999. do 2002. godine, a zatim od 2012. godine. Službu ekonoma Provincije vršio je od 2003. do 2012. Definitor Provincije bio je od 2003. do 2006. U Split­sko-makarskoj nadbiskupiji vrši službu pro­micate­lja pravde i branitelja ženidbenog veza na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stup­nja u Splitu od 2000. godine. Dva je puta bio generalni vizitator: 2011. u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i 2015. u Franjevačkoj provinciji Svetoga Križa u Ljubljani.

Uz srdačne čestitke na izboru za provincijskog ministra, otvaramo razgovor s važnom temom hr­vat­ske inozemne pastve. Zamjetno je da je veliki broj svećenika Vaše Provincije u hrvatskoj pastvi u Nje­mač­koj. Vaši su franjevci dali nemjer­ljiv doprinos pastoralnom djelovanju u hrvatskom dušobrižništvu u Njemač­koj. Kako danas gledate na to važno područje djelovanja Vaše Provincije i kako bi to trebalo izgledati u budućnosti?
- Prije nego odgovorim na pitanje, želim zahvaliti na čestitkama prigodom moga izbora na službu provincijskog ministra Franjevačke provincije Presvetog Otkupite­lja. Kad je riječ o djelovanju naših fratara u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj - a podsjećam da naša braća djeluju i u SAD-u, u Kanadi i u Velikoj Britaniji - ne smijemo zaboraviti neke povijesne datosti. Naime, odlaskom našeg naroda iz Domovine na rad u ino­zemstvo, a osobito u Njemačku, nadležne crkvene vlasti u to su vrijeme ukazale povjerenje našoj Provinciji da kroz hrvatske katoličke misije, okup­ljaju i vode naš narod u tuđini, kako bi se kroz različita događanja i inicijative osjećali ono što jesu; kako bi svoju kulturu i svoj identitet mogli živjeti i u tuđini; kako bi svoju vjeru ispovijedali na svom materinskom jeziku. 

Naši su franjevci u spomenutim misijama odigrali veliku ulogu na tim područjima. Stoga su hrvatske katoličke misije bile, jesu i bit će jedan mali simbolični kutak domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kutak u kojem se ne gasi, nego podržava i hrani osjećaj pripadnosti narodu hrvatskom i Crkvi Katoličkoj. Smatram da je u svakodnevnom životu izuzetno važno i nužno brinuti se za vidljivo i materijalno, što je jedan od razloga iseljavanja ljudi i njihov odlazak „trbuhom za kruhom“. Isto je tako važno da vjernici imaju mjesto i prostor da svoje vjerske i duhovne potrebe ostvaruju i žive na primjeren i očekivani način, u kontekstu poslanja Crkve, a Crkvu čine svi oni koji su kršte­njem postali njezini članovi. U tom kontekstu želim istaknuti velike zasluge naših fratara, koji su desetljećima skrbili, a i danas skrbe o duhovnim potrebama naših sunarod­njaka, Hrvata katolika, koji, poštujući zemlju u koju su doselili, nisu zaboravili rodni kraj i Domovinu iz kojih dolaze, nisu zaboravili vjeru koju ispovjedaju i Katoličku Crkvu kojoj pripadaju. O tome svjedoče monografije pojedinih hrvatskih katoličkih misija kao i njihove proslave obljetnica osnutka i rada, koje se ovih godina organiziraju.

Ovom prilikom želim istaknuti veliki doprinos naših fratara, koji su svojom zauzetošću pokazali ljubav prema Domovini, kada su, zahvaljujući našim sunarodnjacima, dali veliki doprinos ša­ljući različitu pomoć u osloboditeljskom Domovinskom ratu. To se nikada ne smije zaboraviti. Djelovanje i rad naših fratara u inozemnoj pastvi općenito, a posebno onda u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj, gledam kroz trostruko posla­nje: prvenstveno kroz poslanje Crkve, zatim kroz poslanje Reda manje braće, a još konkretnije kroz poslanje naše Provincije za duhovnu i svekoliku drugu dobrobit našega hrvatskoga katoličkog naroda koji živi u Njemačkoj. Uz to smatram važnim istaknuti da to djelovanje treba biti u skladu s crkvenim naukom i općim i posebnim crkvenim zakonodavstvom. Kad je riječ o budućnosti, valja istaknuti potrebu vjere u Božju providnost. Nitko od ljudi ne može predvidjeti što će biti sutra. No, sve dok bude novih članova Provincije, a u tom kontekstu sve dok budemo u mogućnosti slati nove članove, naša će Provincija, odnosno njezini članovi djelovati među našim sunarodnjacima i u Njemačkoj.

Za razliku od vremena osnivanja velikoga broja hrvat­skih katoličkih misija u Njemačkoj i u svijetu krajem 60-ih godina 20. sto­ljeća, danas hrvatska pastva djeluje u promijenjenim okolnostima. Kako pronaći učinkovit odgovor na sve te izazove?
- Odgovor na ovo pitanje dijelom povezujem s odgovorom na prethodno pita­nje. Naime, vrlo je važna činjenica vezana za nova zvanja, nove članove, koji će odgovoriti na Božji poziv i prihvatiti djelovati unutar potreba zajednice kojoj pripadaju. Naravno da promijenjene okolnosti, o kojima govorite, ne utječu na bit poslanja, nego su jedna datost kojoj se svi trebamo prilagoditi, to prihvatiti i uvažavati, ali nikada na štetu osnovnog cilja i poslanja. Riječ izazov shvaćam u pozitivnom kontekstu i smislu. Zašto? Zato što odgovor na izazove treba staviti u kontekst upravo tih promijenjenih oklonosti, koje stavljam u izravnu vezu s pojmom Božje providnosti. Pozvani smo mudro iščitavati znakove vremena u kojem živimo. I to je izazov. Nove oklonosti, o kojima govorite, u konačnici opet stvara čovjek, a kao kršćani pozvani smo tražiti volju Božju, uzdati se u Božju providnost sukladno nauku Kristovu.

Razmišlja li se na razini Provincije u tom smislu o konkretnim planovima i programina?
- Jedna od ključnih odlika utemeljitelja franjevačkog reda svetog Franje Asiškog je poniznost i poslušnost Crkvi, svetom ocu, bis­kupima. U tom smislu i mi kao njegovi nasljednici djelujemo na tom tragu. Naša Provincija osluškuje i uviđa stanje novonastalih oklonosti i svoje djelovanje u Njemačkoj usklađuje s tim, poštujući opće i partikularne crkvene propise. Drugim riječima, naši planovi i programi djelovanja vezani su uz te činjenice, uz naglasak da smo raspoloživi i spremni služiti našem narodu, našim vjernicima, na­šim sunarodnjacima u Njemačkoj u različitim područjima njihova svakodnevnog života, a prven­stveno na duhovnom planu.

Dakako da je jedno od gorućih pitanja domovinske Crkve, a tako i Vaše Provincije, pit­a­nje novih duhovnih zvanja. Kako Provincija stoji na tom području? U pos­ljednje vrijeme je zamjetno da se polako duhovna zvanja javljaju i iz naših zajednica u Njemačkoj?
- Kad je riječ o duhovnim zvanjima općenito, razvidno je da se više manje u cijelom katoličkom svijetu smanjuje njihov broj. Europa u tome prednjači. Istina je da se i u našoj Provinciji smanjuje taj broj. No to ne znači da trebamo biti sasvim nezadovoljni. Još uvijek kako tako uspijevamo pokriti sve povjerene nam službe, ali je očito da moramo računati da će se u skoroj budućnosti stvari možda i promijeniti. Istina je i to, kako ste naveli, da se u posljednje vrijeme javljaju zvanja iz naših zajednica u Njemačkoj, što je, duboko vjerujem, plod rada i djelovanja naše braće u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Oni su tim dragocjeniji jer se radi o ljudima koji su tu rođeni, koji poznaju njemački jezik i kojima će se u konačnici biti lakše suočiti s izazovima u kojima je, uz materinski hrvatski, od iznimne važnosti njemački jezik.

S kojim se posebnim izazovima suočavaju svećenici Vaše Provincije u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj?
- Na ovo pita­nje mi je teško odgovoriti s jedne strane zato što sam tek imenovan na ovu službu, a s druge strane zato što nisam izravno ni detaljito upoznat s pitanjima i problemima s kojima se oni susreću. Ipak, smatram da je jedan od poteškoća povećanje broja naših sunarodnjaka u Njemačkoj, koji su pristigli u posljednjem valu odlaska Hrvata katolika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovo što ću sada reći, ne znam kolika je poteškoća, ali sigurno jest otežavajuća okolnost za lakšu komunikaciju sa svim relevantnim čimbenicima na civilnoj, a osobito na crkvenoj razini, a to je sve veća potreba, a polako će postati i obveza, poznavanja njemačkog jezika. 

Obveza će postati zato što će to biti preduvjet postavljanja u službe, koje nam njemačke nad/biskupije povjeravaju. Ovom prilikom pozivam i potičem svu braću franjevce naše Provincije koji žive i djeluju u Njemačkoj, osobito one mlađe, da se potrude naučiti njemački jezik, koji će im zasigurno osobno koristiti, ali će im i pomoći da lakše komuniciraju i s crkvenim vlastima. Na taj način će lakše pratiti novonastale situacije i prilike, lakše planirati svoj rad, a onda će oni tako pomoći svojoj Provinciji da ih lakše i učinkovito rasporedi na nove službe u Njemačkoj. Naravno da to vrijedi i za onu braću, koja će u budućnosti vršiti pastoralnu službu u Njemačkoj.

Koliko je važna suradnja Vaše Provincije i Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni?
- Suradnja Fra­njevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Hrvatskoga dušobrižničkog ure­da iz Frankfurta je izuzetno važna. To nam pokazuju vremena koja su iza nas, vrijeme u kojem jesmo, ali i vri­jeme koje je pred nama. Spomenuti Ured je spona i poveznica, koordinator i inicijator određenih programa i planova, u skladu sa zakonskim propisima kako Njemačke biskupske konferencije tako i pojedinih nad/biskupija. Svakoj inicijativi Ureda, koja će biti na opću korist, sukladno onome što mu je primarna služba i zadaća, naša će Provincija biti na raspolaga­nju i, sukladno svojim mogućnostima, pomoć u ostvarenju.

Hrvatske katoličke misije i zajednice u Njemačkoj djeluju po smjernicama pojedinih njemačkih (nad)biskupija i njihov su sastavni dio. Kako Provincija surađuje s predstavnicima Katoličke Crkve u Njemačkoj?
- Spomenuo sam već važnost znanja njemačkog jezika i zato odgovor na ovo pitanje počinjem opet time. Suradnja Provincije s predstavnicima Katoličke Crkve u Njemačkoj nije i ne može biti upitna. Provincija je dužna, mora i hoće poštivati opći crkveni zakon i partikularne zakone. Ovdje to konkretno znači da će poštivati smjernice pojedinih njemačkih nad/biskupija. Ne možemo smetnuti s uma ili zaboraviti činjenicu da su Hrvati katolici u Njemačkoj dio njemačkog društva. Oni poštuju zakone te države, ali je isto tako važno da s naslova svoga porijekla, svoga jezika, a poštujući civilne i crkvene zakone zemlje u kojoj žive, imaju svoj prostor i svoje mjesto gdje će ispovijedati svoju vjeru na svom materinskom jeziku i gajiti zdra­vu ljubav prema svojoj Domovini. To je prirodni zakon, naravni osjećaj, koji vrijedi za sve one ljude, a koji su u ko­načnici, zbog bilo kojih razloga, napustili svoju domovinu.

Na početku ste službe provincijskog ministra. Što danas svijet očekuje od franjevaca, a samim tim i od vodstva i članova Vaše Provincije?
- Da. Na početku sam službe provincijskog ministra i slažem se da je svaki početak težak, makar ovaj moj možda i nije apsolutni početak. Teško je egzaktno reći što svijet očekuje od franjevaca. No, siguran sam da od franjevaca očekuje da pokažu, svjedoče i žive ono što jesu. Očekuju da naučavaju ispravnu vjeru, da svojim postupcima i ponašanjem, susretima i razgovorima s ljudima, čine to da ti isti ljudi, Kristovi vjernici, osjete dobrotu, uljudnost, sklad duše i duha, da osjete u njima franjevačku malenost i jednostavnost franjevačke duše.

Vaša poruka za kraj razgovora?
- U ovom razgovoru sam u više navrata spomenuo zakone (civilne, a u našem slučaju osobito crkvene) kao okvir u kojem mora djelovati svaki čovjek, svaki vjernik, svaka zajednica bilo koje vrste. Područje djelovanja u tom okviru je veoma veliko. Ne postoji prepreka činiti dobra djela, svjedočiti Kristovu radosnu vijest, biti njegovim svjedokom u ovome svijetu. Nije to obveza i dužnost samo crkvenih službenika, nego tu obvezu imaju svi vjernici, bez obzira kojem staležu pripadali. Za kraj bih podsjetio i pozvao svoju subraću, članove naše Provincije, da svoju službu kao članovi Reda manje braće, vrše u ime Crkve. Smatram važnim istaknuti tu eklezijalnu dimenziju, osjećaj da ono što kao članovi redovničke zajednice radimo, radimo u Crkvi, s Crkvom i za Crkvu. A Crkva je Kristova i ona nas vodi upravo do Njega, koji je korijen i temelj našeg kršćanskog života, čiji je cilj i smisao vječno spasenje. U tom duhu trudit ću se voditi našu Provinciju uz veliki doprinos svih njezinih članova. I zato ću svaki uspjeh smatrati zajedničkim uspjehom.

Iz tiska je izašao ljetni dvobroj Žive zajednice za srpanj i kolovoz, glasila hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.

Od vijesti iz opće Crkve donosi se vijest o pastoralnom pohodu pape Franje Rumunjskoj, od 31. svibnja do 2. lipnja. Tu su i brojne vijesti iz domovinske Crkve. U novom je dvobroju iscrpan razgovor s provincijskim ministrom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu dr. fra Markom Mršom pod naslovom „Radimo u Crkvi, s Crkom i za Crkvu“. 

U sklopu teoloških osvrta o temi „Odgoj vjere“ ovoga puta prof. dr. Jadranka Garmaz s KBF-a u Splitu piše o šutnji i slušanju u odgoju. „Nađimo mjesta za šutnju i slušanje u svom životu“, istaknula je. Tu su i brojne vijesti iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, poglavito o hodočašćima: u Lurd, Marienthal, Neviges, Hildesheim, Deggingen, Birnau, Vadstenu u Švedskoj, te o brojnim proslavama. U novom dvobroju je i poruka predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral turista, šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića za Nedjelju turizma 26. svibnja 2019. 

Tu su i redovne rubrike „Dječji kutak“, koju uređuje Željka Čolić, i „Mladi i mediji“, u kojoj dr. Danijel Labaš piše o virtualnim zajednicama, koje moraju dovesti do stvarnih zajednica. Prigodno za odmor donesena je meditacija Tomislava Ivančića „Pravi odmor počinje dobrom ispovijedi“. U novom dvobroju je i tekst Marije Lovrić Holenda o posljedicama istupanja iz Crkve.

Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina u svojoj poruci ovoga puta piše o marijanskom svetištu Altötting, podsjetivši na važnije podatke o tom poznatom bavarskom i njemačkom svetištu. „Ove godine, u nedjelju 30. lipnja, brojni Hrvati iz Bavarske, od kojih više njih i pješice, tradicionalno po 46. put su hodočastili u Altötting. Svejedno jesu li u Domovini ili u Njemačkoj, svetišta su, prema riječima sluge Božjega kardinala Franje Kuharića ´lječilišta duša´.

Glavni urednik Žive zajednice dr. Adolf Polegubić Uvodnik je naslovio „Čovjekova potreba za odmorom“, u kojem ističe važnije misli mons. Tomislava Rogića za Nedjelju turizma: „Pomoći nevoljnom, primiti putnika namjernika, iskazati mu ljubaznost spada u djela milosrđa po kojima svjedočimo Božju ljubav i zavrjeđujemo od Boga nove milosti. Bog se u dobroti ne da natkriliti. Učinjeno dobro drugome ne može od Boga proći ne zapaženo“.

Misija / Adolf Polegubić

na vrh članka