Kardinal Sarah: Duhovnu nevolju siromašnih u Amazoniji buržoasko kršćanstvo koristi protiv celibata

Kardinal Sarah: Duhovnu nevolju siromašnih u Amazoniji buržoasko kršćanstvo koristi protiv celibata

Kršćanska vjera ukorijenjena je u krštenju, a ne u svećeničkom ređenju. To je ‘funkcionalna’ vizija službe koja ne revitalizira zajednicu, i zato zaređivanje laika neće riješiti problem – smatra Martin Lasarte

Premda papa Frane smatra kako netom zaključena Sinoda o Amazoniji ima pastoralni i ekološki karakter, u prvi plan svjetske javnosti iskočio je prijedlog sudionika o ređenju oženjenih muškaraca na tom području na kojem vlada suša duhovnih zvanja, te mogućnost ređenja žena za đakonise, budući da čak 70 posto ondašnjih katoličkih zajednica vode žene.

Papa je naveo kako su eksploatacija vrijednih šuma, pretjerana rudarska aktivnost i preintenzivna poljoprivredna aktivnost “ekološki grijesi”, te je pozvao kršćane da prestanu biti “predatori” koji uništavaju Amazoniju, ranjavaju svoju braću i svoju sestru Zemlju.

– Pogreške iz prošlosti nisu nam bile dovoljne da prestanemo uništavati druge – rekao je papa Frane pred 185 biskupa iz Amazonije i više desetaka misionara i predstavnika domorodačkih naroda, dok je o novim mogućnostima crkvenih službenika tek kazao kako postoji potreba da se pokaže “kreativnost i vidi dokle se može ići s tim”, te je dodao: “Još nismo svjesni uloge žene u Crkvi.”

Međutim, dokument u kojem se 128 sudionika Sinode opredijelilo za razmatranje mogućnosti ređenja oženjenih muškaraca “dokazanih vrlina”, nasuprot 41 glasu protiv, svakako će u sljedećim danima izazvati velike rasprave u Katoličkoj crkvi; takva se opcija u konzervativnijim krugovima, i ne samo u njima, vidi kao odškrinuta vrata za ukidanje celibata za sve katoličke klerike, premda dokument izričito govori samo o “izoliranim zajednicama” u kojima sada postoji jedan svećenik na 100 tisuća vjernika i gdje katolici euharistiju dožive tek dvaput, triput godišnje.

‘Šokiran i ogorčen’

Neženstvo je u nekim krajevima praksa za biskupe, svećenike i đakone od prvih dana kršćanstva, a institucionalizirano je u 11. stoljeću, u doba reforme pape Grgura VII., te na općim crkvenim saborima 1074. i 1123. godine. Katolička crkva oženjene redi samo kao đakone, i to ako su se vjenčali prije primanja reda, a s istim uvjetom i svećenike Grkokatoličke crkve, kao i one koji prijeđu iz Anglikanske crkve kao svećenici.

Nekoliko dana uoči glasanja na Sinodi o ovoj je temi progovorio kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za sakramente i bogoštovlje poznat po izravnosti. On upozorava kako je “šokiran i ogorčen što se duhovna nevolja siromašnih u Amazoniji koristi kao izgovor za podršku tipičnim projektima buržoaskog i svjetovnog kršćanstva. To je grozno.”

– Ređenje oženjenih muškaraca u praksi bi značilo dovesti u pitanje obaveznu prirodu celibata. U pitanju je razumijevanje značenja svećeničkog zvanja. Zapitajte se zašto više nema ljudi koji su voljni dati sve za Boga, svećeništvo i čistoću. Iskreno govoreći, čini mi se da crkve u kojima danas ne postoji svećenički celibat nisu mnogo naprednije od Katoličke crkve, ako im je to cilj – naveo je kardinal Sarah te podsjetio kako je papa Frane početkom godine kazao: “Radije bih dao svoj život negoli promijenio zakon o celibatu.”

Prijedlog o ređenju oženjenih kritizirao je i jedan od najboljih poznavatelja misijskih područja na kojima djeluje Katolička crkva, urugvajski salezijanac don Martin Lasarte, čija je dužnost animiranje misija u Africi i Americi. Lasarte tvrdi obratno, kako nije riječ o liberalizaciji Crkve, nego o zastarjelom, klerikalnom pogledu na ovu problematiku.

– Stvorena je Crkva u kojoj laici ne vide sebe kao protagoniste zbivanja, Crkva koja, ako nema svećenika, ne funkcionira. To je crkvena i pastoralna pogreška. Kršćanska vjera ukorijenjena je u krštenju, a ne u svećeničkom ređenju. To je “funkcionalna” vizija službe koja ne revitalizira čitavu kršćansku zajednicu kao protagonista evangelizacije. I zato zaređivanje laika neće riješiti problem – smatra Lasarte, a prenosi katolički portal Bitno.net, ukazujući na primjere progonjenih katolika, primjerice u Kini, Koreji ili Japanu, gdje su kršćanske zajednice preživjele i po nekoliko stoljeća bez svećenika.

Iluzoran prijedlog

– Prijedlog ređenja oženjenih kao rješenja za evangelizaciju je iluzoran, izigrava neki čarobni štapić, prijedlog se ni u najmanjoj mjeri ne bavi stvarnim problemima. Ne radi se o manjku zvanja, nego o manjku govorenja i razmišljanja o zvanjima, manjku apostolskog žara, bratstva i molitve, dubokog evangelizacijskog procesa – drži Lasarte, podsjećajući kako je upravo u amazonskim izoliranim zajednicama zabilježen porast članova protestantskih crkava, dok je broj katolika u padu, i to stoga jer su se mnogi katolički misionari odlučili na “autocenzuru” iz poštovanja prema urođeničkoj kulturi, te su se, umjesto naviještanju Krista, posvetili samo društvenom i socijalnom angažmanu. 

Piše Damir Šarac/MISIJA

na vrh članka