U Splitu predstavljeno reprint izdanje: Fra Vjeko Vrčić je napravio ‘domovnice’ svih Neretvanskih župa

U Splitu predstavljeno reprint izdanje: Fra Vjeko Vrčić je napravio ‘domovnice’ svih Neretvanskih župa

Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu zajedno sa Hrvatskom udrugom Benedikt organiziralo je zanimljivo i emotivno predstavljanje knjige “Neretvanske župe” autora pokojnog fra Vjeke Vrčića. Fra Vjeko je bio dugogodišnji župnik u Metkoviću, a kako se dalo osjetiti ostao je ne samo u sjećanju već i u srcima tamošnjeg naroda.

- Mnoge od ovih ljudi fra Vjeko je i krstio i oženio, a mi smo mu zahvalni od srca što je imao i znanja i volje sačuvati uspomenu na prošlo vrijeme, što je zapisao i imena i prezimena i plemena i župe našega kraja, kazao je moderator promocije Marijo Popović.

“Neretvanske župe” taksativno navode baš sve župe neretvanskog kraja i to abecednim redom, od desne na lijevu stranu rijeke, svako selo i zaseok je spomenuto. Knjiga je tiskana još 1974. godine, no narod je u želji za očuvanjem svoje prošlosti doslovno razgrabio cijelo izdanje. Knjiga o kojoj se u Splitu govorilo je reprint u izdanju fra Vjekinog nećaka Vedrana Vrčića, predsjednika udruge “Kap” iz Imotskog.

- Metković je bilo prvo mjesto gdje je fra Vjeko bio župnikom, posebno je bio vezan za taj kraj, premda je jednako volio i Vrgorac gdje je bio župnikom 15 godina i Imotski, njegov rodni grad. Svojom ljubavlju prema ljudima je doslovno napravio “krsne listove” sva tri grada, napravio je “domovnice” svih tamošnjih župa, kazao je Vedran Vrčić.

Okupljeni su se Neretvljani sjetili priča koje su ih vezivale uz pokojnog fra Vjeku, pa je jedan od njih izrecitirao Božićnu propovjed, koju je od fra Vjeke čuo još u djetinjstvu:

- Rodila vam vinova lozica, rodila vam šenica bijelica. Bog vam dao zdravlje i veselje!

I gotovo! Ni riječi više, a sve je rekao. To je podsjetilo i nećaka Vedrana na vrijeme kada se u svoje umirovljeničke dane fra Vjeko vratio u rodni Imotski, pa preuzeo govoriti večernju misu:

- Bila je to misa na koju bi došlo možda desetak starijih žena. Nakon godinu dana više se od mladih ljudi na tu misu nije moglo ući u crkvu, kazao je.

Narod je svog župnika i fratra volio i zbog skromnosti. Dugo je obilazio svoje župljane ili pješke ili na biciklu, a kada je napokon došlo vrijeme da dobije vozilo - odbio je primiti “Golfa” već je tražio da mu se pošalje “fićo”. 

Piše: Milena Budimir
Izvor: Misija

na vrh članka