2. prosinca 1914. osvojen Beograd – kako je hrvatski vojnik prvi ušao u glavni grad Srbije?

2. prosinca 1914. osvojen Beograd – kako je hrvatski vojnik prvi ušao u glavni grad Srbije?

Beograd je zauzet 2. prosinca 1914., i to od strane hrvatske 104. pučko-pješačke brigade s tri bojne i skupine “Petrovaradin“ s devet bojni. 

Hrvatski vojnici koji su prvi kročili na tlo srbijanske prijestolnice oduševljeno su se grlili i ljubili, a Zagreb, Hrvatsku i Monarhiju zahvatilo je oduševljenje.

Prvi vojnik koji je stupio na beogradsko tlo bio je Vukovarac Leopold Hirt,  poručnik u pričuvi.  Za vojnog guvernera Beograda postavljen je slavni hrvatski general Stejpan Sarkotić.

Nakon što su srbijanske izvidnice prenijele vijest o razarajućem djelovanju artiljerije, hrvatski vojnici 104. brigade koja je bila smještena na obali tada hrvatskog Zemuna, prešle su preko Dunava na Adu Ciganliju, te od tamo u Beograd, gdje su zauzele Topčider i zapadni dio grada.

Krajem studenoga 1914. godine, austrougarske snage na srbijanskom tlu brojale su ukupno 399.000 ljudi i 127.000 konja. Bila je to gotovo trećina ukupne austrougarske vojne sile, dok je ostatak snaga držao položaje na sjevernom bojištu.

Srbi su u studenome izgubili Valjevo i Obrenovac, čime je austrougarskoj vojsci otvoren put prema Beogradu i unutrašnjosti Srbije.  Srpsku vojsku od potpunog poraza spasio je general Živojin Mišić, koji je uspio ponovno uspostaviti zapovjedni lanac i povući vojsku na liniju Kolubara-Suvobor-Ljig.

Beogradska tvrđava nalazi se na proplanku na mjestu gdje Sava utječe u Dunav, tako da svojim položajem dominira nad obije rijeke. Stara utvrda iz turskih vremena smještena je na rijeci Savi, na uzvisini od 47 metara.

No ona, 1914. godine, više nije imala nikakav poseban obrambeni značaj. Između nje i grada nalazi se Kalemegdan, okolna uzvisina na koju je srpska vojska postavila teške topove za obranu Beograda. Stara tvrđava, Kalemegdan i utvrđene obale Save i Dunava predstavljale su prvu crtu sjeverne bojišnice. No, puno veći obrambeni značaj imali su topovi koji su bili postavljeni na uzvisinama iza Beograda. Oni su bili manje izloženi i bolje zaštićeni od topova postavljenih na Kalemegdanu. Pored njih, veliki obrambeni značaj imale su rijeke Sava i Dunav, kao prirodne barijere koje su štitile Beograd od napredovanja sa sjeverne strane.

Osvajanjem uzvisina južno iza grada, Beograd je ostao bez obrane i u realnoj opasnosti od neprijateljskog okruženja. Stoga je predaja grada, nakon prelaska neprijateljske vojske preko Kolubare, bila jedino rješenje. Beograd je bio pod neprestanom paljbom austrijskog teškog topništva i monitora, kojima je uspjelo ušutkati srpsko teško topništvo smješteno na Avali, 18 kilometara južno od Beograda te na Topčideru i Banovoj gori.

Nakon što su izvidnice izvijestile o razarajućem djelovanju topništva, austrougarske postrojbe koje su bile smještene na obali Zemuna, prešle su preko Dunava na Adu Ciganliju te odande u Beograd, gdje su zauzele Topčider i cijeli zapadni dio Beograda. Istovremeno su u Beograd ušle i postrojbe koje su nakon zauzimanja Obrenovca napredovale uz rijeku Savu i zaposjele uzvisine južno od Beograda.

Srpska vojska u povlačenju pružala je neznatan otpor, a povlačenje je dodatno otežavao teško prohodan teren, ali i civilno stanovništvo koje se povlačilo skupa s vojskom. Beograd je zauzet 2. prosinca 1914. godine i to od strane hrvatske 104. brigade i skupine “Petrovaradin“ s devet bojni. Među hrvatskim vojnicima, koji su prvi stupili na tlo srpske prijestolnice, zavladalo je oduševljenje pa su se obuzeti radušću stali međusobno grliti i ljubiti.

Prvi vojnik koji je stupio na beogradsko tlo, bio je poručnik u pričuvi, Leopold Hirt, rođeni Vukovarac. Pad srpske prijestolnice poklopio se s godišnjicom stupanja na prijestolje Franje Josipa. Zapovjednik 5. vojske, Splićanin, general Liborius von Frank, uputio je caru Franji Josipu brzojav: „Visoko usrećen molim Vaše carsko i kraljevsko Veličanstvo da smijem na dan navršetka šestdeset i šeste godine slavnog vladanja Vašega Veličanstva preponizno i sa strahopočitanjem staviti pred noge čestitke V. vojske, kao i viest, da su grad Beograd danas naše čete uzele u posjed.“ Cijelu Monarhijuoblilo je neviđeno oduševljenje, a tisak je izvještavao u istom stilu: „Beograd je pao – odjeknulo je…

Izvor:Narod.hr

na vrh članka