1. kolovoza 1991. Dalj – mjesto masakra i smrti za Hrvate koji su trebali nestati u zacrtanoj Velikoj Srbiji - video

1. kolovoza 1991. Dalj – mjesto masakra i smrti za Hrvate koji su trebali nestati u zacrtanoj Velikoj Srbiji - video

Zapovjednik JNA je rekao nakon okupacije Dalja da će “verovatno biti slobodnog lova” i da “će verovatno biti postupaka koji će stvari ukaljati”. U stvarnosti radilo se o strašnom masakru nad Hrvatima u Dalju s ciljem stvaranja Velike Srbije u istočnoj Slavoniji.

Hrvati u Velikoj Srbiji morali su nestati, a osobito iz područja granice sa Srbijom uz Dunav. Trebalo je strateški pokoljima Hrvata spojiti srpsko stanovništvo s obje strane Dunava, jednako kao i u BiH s obje strane Drine. Tako su ove dvije velike rijeke trebale postati mjesto koje spaja Srbe u jednoj države, a ne odvaja dvije države i dvije civilizacije još od doba Rimskog Carstva.

JNA se predstavljala u to vrijeme kao tampon-zona između pripadnika policijskih snaga RH i pobunjenih četnika i paravojnih grupa, a zapravo je već tada otovreno se stala na stranu četničko-komunističkog rukovodstva iz Beograda na čelu s Miloševićem.

Na mjesto Dalj je 1. kolovoza 1991. iz Srbije preko erdutskog mosta iz Srbije krenula 51. motorizirana brigada JNA, a pridružili su im se i Srbi iz Hrvatske, poglavito iz susjednih sela Vere, Trpinje i Borova Sela.

Zapovjednik JNA Enes Taso još je u srpnju naredio: „Zarobljavanja ne smije biti!“ Ono što je uslijedilo poznato je kao jedan od najtragičnijih dana u Domovinskom ratu. U općem pokolju, Srbi su šestoricu hrvatskih gardista prisili su da se skinu goli i sjednu na klupu u hodniku škole te ih potom smaknuli iz mitraljeza.

Dalj, mjesto na istoku Hrvatske sa 5500 stanovnika, živilo je svoj pitomi život slavonske ravnice i voljenog Dunava sve dok Srbi nisu odlučili Dalj i okolna mjesta Aljmaš, Erdut i druga pridružiti Velikoj Srbiji. Tada je počeo pakao na zemlji za sve one koji se nisu htjeli pridružiti toj patološkoj ideji, koja i danas živi vrlo aktivno u Srbiji i njenom političkom rukovodstvu..

Dana 1. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima srpski pobunjenici su uz pomoć JNA napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije.

Nakon gotovo desetosatne opsade – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova – postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani (ukupno 39 zarobljenih branitelja).

Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pobjegle su pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek spašavaju živu glavu. Stariji osobito pamte zbjeg brodom na Dunavu koji je pun civila – žena, djece i starac – bio pod minobacačkom i puščanom paljbom.

U napadu na Dalj i ostala podunavska mjesta sudjelovale su i paravojne četničke jedinice zloglasnog Željka Ražnjatovića Arkana.  Te postrojbe počinile su brojne zločine u Dalju i okolici. Jedan od većih zločina dogodio se 4. listopada 1991. godine kada su arkanovci ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila. Tijela žrtava odnijeta su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav.

Kroz brojne logore u Dalju od 1991.-1995. prošlo je na tisuće branitelja i civila iz istočne Slavonije. Preživjeli iz logora u Dalju svjedoče o stravičnim zločinima. Iz logora u Dalju je nestalo na stotine Hrvata i nesrba koji se i danas vode kao nestali. O tome je knjigu napisao Marijan Gubina koji je kao 10-godišnji dječak prošao strahote srpskih logora u Dalju.

Strateška ubijanja i najveći pokolji Hrvata događali su se uz područje rijeke Dunav i istočne Slavonije, jednako kao uz Drinu u BiH. Te dvije rijeke su bile i dvije velike granice koje je Srbija nastojala uvesti u svoju državu i to tako da s obje strane rijeke žive samo Srbi. Dunav i Drina bili su mjesta strateških pokolja i to najvećih u cilju stvaranja Velike Srbije. Dalj je bio samo početak onog što će doživjeti Hrvati koji žive uz Dunav, s najvećim masakrom, urbocidom i kultrucidom u Europi u studenom 1991. u Vukovaru. Slično su prošli i Bošnjaci uz Drinu, a Srebrenica je bila samo smišljena i programirana točka na ‘i’, a nikakav slučajni ispad Ratka Mladića ili bilo kakvih paravojnih jedinica.

Sve što Srbija radi uvijek je planski, organizirano i s ciljem – tako i pokolj u Dalju koji je treba Hrvatima biti poruka što ih čeka u ratu za granice Velike Srbije.

Izvor: narod.hr

na vrh članka