Kako je Portland postao nacionalna bojišnica

Kako je Portland postao nacionalna bojišnica

"To je jedan mirniji gradić. Sve se zatvara u 10, 11 uvečer." Tako je ranih 90-ih Portland opisao Dražen Petrović, koji je u tamošnjim Trail-Blazersima započeo NBA karijeru, dok su ovdašnji sportski novinari, koji su Petrovića pratili, riječnu luku u saveznoj državi Oregon otvoreno predstavljali kao dosadnu provinciju u kojoj se ništa posebno ne događa.


Tridesetak godina poslije, već mjesec i pol bez prestanka, Portland je najveće žarište nasiljem i ubojstvima produbljenog društvenog raskola u Sjedinjenim Američkim Državama, "nacionalna bojišnica", kako piše Washington Post.

Povod za takvo stanje dogodio se drugdje, u dalekom Minneapolisu, smrću pri uhićenju brutalno tretiranog crnog građanina Georgea Floyda.

Slučaj je izazvao masovni revolt zbog sistemskog rasizma u "Zemlji slobodnih", nasilne obračune s policijom (čak i paljenja policijskih postaja) te zahtjeve za epohalnom reformom državnog represivnog aparata. Svako iduće brutalno policijsko ubojstvo tamnoputog građanina u zemlji od 330 milijuna stanovnika bilo je poput nove injekcije goriva u plamen bunta od istočne do zapadne obale, toliko jakog da se u jednom trenutku i predsjednik države Donald Trump iz opreza preselio u bunker.

No nakon što su se u nasiljem radikaliziran proces kao kontra prosvjednicima ubacile paravojne skupine i protrumpovska ekstremna desnica, zemlja je dospjela u stanje koje je teško usporediti s bilo čim u njezinoj povijesti.

Dva mjeseca prije predsjedničkih izbora Trumpov stožer doslovno demonizira prosvjednike kao cjelinu, ignorira njihove zahtjeve i potiče na akciju njihove protivnike, dok istovremeno šalje signale da u slučaju poraza neće priznati izbore (takva pojava u američkoj političkoj kulturi još donedavno je bila moguća samo u holivudskim filmovima katastrofe).

Jedna od posljedica navedenih političkih procesa bila je pretvaranje Portlanda u "Mali Bejrut", odnosno reaktualizacija nadimka koji je za taj grad svojevremeno skovao američki predsjednik George Bush stariji.

Čini se, naime, da Portland nije bio baš tako dosadna provincija kakvom ga je ocrtavala hrvatska sportska žurnalistika 90-ih.

"Malim Bejrutom" Bush ga je nazvao 1991. (pola godine nakon Petrovićeva prelaska u New Jersey) zbog neugodnih prosvjeda kojima je poznata tamošnja anarhistička scena izložila njega, ali i druge predsjednike koji bi navratili u Portland. Tamošnje stanovništvo oštro se opiralo američkim ratovima, ugrozama za okoliš, pa i samom kapitalizmu u njegovim najizopačenijim epizodama.

U vrijeme prosvjeda Occupy 2011. godine, primjerice, u gradskom parku podignut je veliki šatorski kamp, a lokalna policija ima poveći dosje nasilnih obračuna s demonstrantima. Oni su se pojačali i drastično pooštrili nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika: u Portlandu je osvojio tek 17 posto glasova, a savezna država Oregon inače je utvrda najljevijeg demokratskog kandidata proteklih godina Bernieja Sandersa.

Uz sve navedeno, za američke prilike mali grad u zaleđu Pacifika na sjeveroistoku SAD-a, smješten blizu kultne kolijevke grunge alternative – grada Seattlea - posljednjih je godina zbog svoje relativne udobnosti, opiranja gentrifikaciji i gajenja liberalnog nasljeđa u predepidemijskoj kulturno-ekonomskoj konjunkturi stekao reputaciju "najhipsterskijeg grada na svijetu": transkulturalni kafići, biciklistički svjetonazor, retro butici, kraft pivnice i slično.

No od 1990. do danas stanovništvo mu se povećalo s 437 na oko 650 tisuća. Cijene stanovanja uzletjele su, a na podu je ostalo više od 15 tisuća beskućnika. Narkomanija, alkoholizam i mentalne bolesti uvrštavaju se među velike probleme Portlanda.

Svibanjski prosvjedi zbog ubojstva Georgea Floyda u Minneapolisu te reakcija ekstremne desnice na njih dosad su najradikalnije ponavljanje obrasca u kojem grad živi od izborne pobjede Trumpa: u početku mirni višesatni skupovi prerastaju u uništavanje javne i privatne imovine te sukobe antifašističkih skupina s bijelim suprematistima i srodnim neonaciesktremistima koji u grad dolaze iz drugih krajeva zemlje. Nakon toga antifašisti se sukobljavaju i s policijom koja pritom uhićuje i mirne prosvjednike.

No tijekom idućeg mjeseca nasilje se postupno povuklo iz kopnećih prosvjeda. Vandalizam su u većoj mjeri zamijenili glazba i noćni roštilji u parku ispred gradskih sudova. Stvar se, prema kronici Washington Posta, ponovno izvrnula u kaos, još gori od prvotnog, početkom srpnja, nakon što su u grad poslane federalne sigurnosne snage.

Trumpovi ljudi u strukturama vlasti, od tajnika Ureda za domovinsku sigurnost Chada Wolfa do kongresnika koji su govorili na nedavnoj konvenciji Republikanske stranke, u jeku ultraradikalizirane predizborne kampanje počeli su prikazivati stanje u Portlandu i drugim gradovima kao prijelomnu bitku za spas američke civilizacije, u kojoj (po njihovoj interpretaciji) tradicionalnim vrijednostima, sigurnosti i patriotskom svjetonazoru prijete anarhistički teror i krah države - a u nekim apokaliptičkim vizijama Trumpovih kongresnika i imigrantske krimibande iz srednje Amerike, te naposljetku i sami demokrati koji, prema Trumpovim agitatorima, žele razoriti američku policiju, a ne ju, kako oni sami tvrde – reformirati istjerivanjem rasističkih struktura.

Pritom je dominantno lijevo orijentirani Portland jedan od "najbjelačkijih" gradova SAD-a, s udjelom crnačkog stanovništva tek nešto višim od šest posto. Velika većina buntovnika protiv rasizma u policijskom sustavu su bijelci. No tragovi brutalne rasističke prošlosti, u kojoj se crnce bičevanjem, a kasnije zakonskim aktima (slični su se odnosili i na, primjerice, Japance) onemogućavalo da se naseljavaju na teritoriju Oregona, mogli su se pronaći u rečenicama lokalnog ustava sve do prvih godina 21. vijeka – mada je njihova pravna snaga ukinuta desetljećima ranije...

Još 80-ih godina prošlog stoljeća životima portlandskih Afroamerikanaca prijetile su bande skinheada nakon što su organizacije poput tzv. Arijske nacije više od desetljeća promovirale stvaranje bjelačke države na sjeveroistoku SAD-a. Antifa scena u Portlandu dijelom je jaka zbog očuvanog uvjerenja da je institucionalizirani rasizam, uz manje ili više mimikrije, opstao u sustavu državne represije te je dio suštinske tendencije države da ograničava i sprečava razvoj ljudskih prava.

U posljednja tri desetljeća, piše LA Times, bijeli suprematisti bili su uspješno potisnuti s ulica Portlanda, ali su se pojavom interneta održali i neko vrijeme prividno hibernirali ograničavajući svoju aktivnost na virtualnu sferu. Na ulicu su ponovno, i to sve smjelije, počeli izlaziti nakon što je 2016. godine na izborima za predsjednika SAD-a njihov favorit Donald J. Trump pobijedio mimo očekivanja dvostranačkog američkog establišmenta.

Joe Lowndes, politolog s Oregonskog sveučilišta, istaknuo je New York Timesu da su aktualni nemiri u Portlandu donijeli zbližavanje između dominantno bjelačkog antifa pokreta i boraca za rasnu ravnopravnost, jer su "i jedni i drugi duboko nepovjerljivi prema policiji i žele da se policijske ovlasti, kao i proračun, smanje".

Mnogo burne povijesti i pogotovo sadašnjosti za jedan "dosadan gradić u kojem se ništa posebno ne događa"...

Izvor:hrt.hr

na vrh članka