13. veljače 1787. umro Josip Ruđer Bošković – svećenik i jedan od najvećih znanstvenika Europe

13. veljače 1787. umro Josip Ruđer Bošković – svećenik i jedan od najvećih znanstvenika Europe

Na današnji dan 13. veljače 1787. umro je Josip Ruđer Bošković, jedna od najvećih ličnosti hrvatske povijesti i, uz Nikolu Teslu, najveći hrvatski znanstvenik i jedan od najvećih znanstvenika Europe uopće. Bio je svećenik i redovnik isusovac.

Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Paule Bettere, kćeri jedne talijanske bogate obitelji i oca Nikole Boškovića, trgovca Hrvata katolika porijeklom iz istočne Hercegovine. Osnovno obrazovanje stekao je u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. Godine 1732. završio je filozofiju, a potom i teologiju.

Nakon završenog studija teologije zaređen u svećenika i stupio je u isusovački red.
Ruđer Bošković bavio se mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae (Rim 1754.) daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.
U raspravi De aestu maris (1747.), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava.

Doprinosi u znanosti

Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.) U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju refrakcije, prvi određuje visinu troposfere.

Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Langrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zvijezde kao veća ili manja sunca. Njegova atomistika predvidjela je zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.

U geodeziji je Ruđer Bošković 1741. godine iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje. U knjizi De litteraria expeditione per pontificiam ditionem ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI (1755.) prvi obraća pažnju na skretanja vertikala, što je po njegovom mišljenju posljedica nerazmjerne raspodjele masa na površini Zemlje. U tu je svrhu 1750. izveo mjerenje meridijanskog luka između Rima i Riminija zajedno s Christopherom Maireom i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kod Rima i Riminija. Knjiga je prevedena i na francuski jezik 1770. godine.

U optici je poznat po instrumentima kao što je prizma s promjenljivim kutom i kružni mikrometar.

U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, iznosi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Bohrov atom je direktan potomak Boškovićeva atoma. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje).

Tijekom 1761. godine astronomi su se pripremali za promatranmje prolaza Venere ispred Sunčeva diska i u tu svrhu ga britanski Royal Society šalje u Istanbul (Carigrad) kako bi mogao promatrati taj prolaz. Ruska akademija znanosti prima ga za člana u Sankt Petersburgu. Francuska ga je 1773., kad je ukinut isusovački red, imenovala ravnateljem optike za mornaricu. Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat. Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravku apsida i kupola crkve Svetog Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji. Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik (Ragusa) pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva i primljen u londonski Royal Society.

Smrt i naslijeđe

Ruđer Bošković umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone. Prema nekim podacima iz Arhiva grada Dubrovnika njegovo srce preneseno je i sahranjeno u katedrali u Dubrovniku.

U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića.

Hrvatska se razlogom ima ponositi jednim od najvećih znanstvenika Europe, koji je još k tome bio sin Katoličke crkve i isusovac – pripadnik reda koji je dao neke od najsjajnjih umova Europe.

Izvor: narod.hr

na vrh članka